Manastir Žitomislić 26. juna je proslavio praznik Svetih mučenika žitomislićkih. Ovaj datum upisan je u kalendar Srpske pravoslavne crkve u spomen na mučeničko stradanje monaškog bratstva manastira Žitomislić 1941. godine. Tada su ustaše ubile osmoricu monaha i učenika iz Žitomislića i bacili ih u jamu. Kosti mučenika ekshumirane su 1991. godine i sahranjene u zajedničkoj grobnici u manastirskoj porti, da bi već 1992. od strane hrvatskih vojnih snaga, ova grobnica bila minirana, a manastir ponovo porušen do temelja. Žitomislićki mučenici kanonizovani su 2005. godine, a 2022. godine odlukom Svetog arhijerejskog sabora dan njihovog stradanja 26. juni određen je za datum njihovog praznovanja.
Arhijerejsku liturgiju povodom ovog praznika služio je Episkop dalmatinski, g. Nikodim, uz sasluženje velikog broja sveštenika. Čestitajući praznik, Episkop Nikodim se osvrnuo na pročitano Jevanđelje u kome Hristos kaže ko hoće da ide za Njim, neka uzme krst svoj i ostavi sve, a to su učinili i Sv. mučenici žitomislićki, postradavši za ime Gospodnje. Jedan od njih koji nije bio iz tadašnje države i kome su ponudili da ga puste, ostao je sa svojom braćom i s njima mučenički postradao. To je upravo ona najveća ljubav koju neko može da pokaže, da ode za svojom braćom i da strada sa njima. Time je postao istinski svjedok vaskrsenja Hristova.
Vladika Nikodim dodao je i to da su Mučenici žitomislićki za nas svjetila i svjedoci vaskrsenja Hristova, onoga što nama treba da bude i cilj i centar naše vjere.
„Mi se danas sjećamo njihovog mučeništva, njihove žrtve i nadamo se i molimo Bogu da oni budu i naši zastupnici pred prijestolom Svevišnjega“, kazao je vladika Nikodim.
Potom se prisjetio stradanja samog manastira u dva posljednja rata i svojih prvih posjeta manastiru Žitomisliću, koji je tada još uvijek bio razrušen. Kazao je da se manastir podigao kao Feniks iz pepela, da je da je ukras ovog kraja, i da je jedan od najljepših manastira u Bosni i Hercegovini. Izrazio je radost jer nas Mučenici žitomislićki okupljaju da proslavljamo Gospoda i da pokažemo da smo istinski učenici Njegovi.
Iguman manastira Žitomislić, arhimandrit Danilo, zahvalio se Preosveštenom vladici Nikodimu što uvijek izdvoji svoje dragocjeno vrijeme da bi proslavio sve značajne događaje za manastir. Taj 26. jun 1941. godine bio je strašan, rekao je iguman Danilo, ali ta strahota se pretvorila u radost praznika i to je snaga Sv. mučenika. Iguman je pozdravio i oca Pamfila iz manastira Trojice – Sergijeva lavra iz Rusije, koji je došao na ovaj veliki praznik kao predstavnik Ruske crkve. Sv. mučenici žitomislićki uvršteni su u diptih Svetih Ruske pravoslavne crkve, a otac Pamfil zadužen je za pisanje njihovih žitija. Iguman Danilo se zahvalio Ruskoj crkvi koja se tako lijepo i odgovorno odnosi prema stradanju i to ne samo svoga naroda. U Rusiji je mnogo mučenika, dodao je, tako da oni imaju osjećanje i veliko poštovanje za mučeništvo. Potom se iguman zahvalio svim gostima, ocima, monasima i monahinjama predstavicima vlasti, gostima iz Crne Gore, rodbini jednog od Žitomislićkih mučenika i svem narodu.
Nakon liturgijskog slavlja, u Muzeju „Žitomislić“ otvorena je izložba pod nazivom „Posjeta Patrijarha Varnave Hercegovini i Bosni“ koju je priredio mr Dario Drinić. Radi se o fotografijama otkupljenim na aukciji u Zagrebu koje se po prvi put štampaju i javno izlažu u Bosni i Hercegovini, a na kojima je zabilježena posjeta Patrijarha Varnave koji je u jesen 1933. godine posjetio gradove Hercegovine i Bosne. Otvarajući izložbu, g. Drinić se osvrnuo na biografiju Patrijarha Varnave, rođenog u Pljevljima 1880. godine, koji je sa 30 godina postao episkop, sa 40 mitropolit skopski, a sa 50 patrijarh i na tom mjestu ostao je svega sedam godina, do svoje smrti. Drinić je naveo da smatra da značaj djela Patrijarha Varnave nije dovoljno prepoznat u našem narodu. Naveo je i da su današnje crkve i manastiri kojim se Beograd diči sve podignute u vrijeme Patrijarha Varnave, te da je naša Crkva pravo ujedinjenje doživjela upravo u njegovo vrijeme.
Među mnogobrojnim prisutnim tokom tadašnje posjete, bili su i Mitropolit dabrobosanski Petar Zimonjić, ban Drinske banovine Velja Popović, senator Atanasije Šola, komadant armije general Belić i mnogi drugi. U delegaciji koja je doputovala sa Patrijarhom bili su Episkop ohridsko-bitoljski Nikolaj Velimirović, Episkop bački Irinej Ćirić, Episkop moravički Vikentije Vujić, arhimandrit Sava Trlajić, beogradski prota g. Milivoj Petrović, protođakon Uglješa Jelić i đakon Branko Petrović.
Drinić je dodao da je Patrijarh Varnava gradio snažne odnose sa drugim konfesijama, te da je ova posjeta ostavila dubok trag na životu Hercegovine i Bosne.
Izložba fotografija u Muzeju „Žitomislić“ biće otvorena do 26. jula.
Arhimandrit Danilo (Pavlović) za Radio ,,Svetigoru“: Od prvog dolaska u ovu Svetinju ranjen sam svetošću i ljepotom Žitomislića koji svjedoči da je Vaskrsenje jače od svakog stradanja
Arhimandrit Danilo kazao je za naš Radio 22. juna 2022. godine da su Žitomislićki mučenici bratstvo manastira Žitomislić koji su postradali u Drugog svjetskom ratu.
“Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović, kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović, koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.
„Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured. Međutim, tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja gdje su ih bacili u jamu i zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami“, priča iguman Danilo.
Vladimir Čejović tada je ponuđen da ode odatle jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti, rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.
Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opređeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina.
„Oni tako mladi nisu bili nikakva prijetnja, a ni po svom stavu nisu se nikome zamjerili nego su živjeli u miru sa svojim komšijama. Međutim, završili su tako kako je završila većina našeg naroda iz doline Neretve i svugdje gdje su Srbi živjeli na teritoriji NDH“, rekao je iguman Danilo.
Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941, a Mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani. Međutim, komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.
„1992. godine je razoren manastir i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Mi danas imamo samo dio sačuvanih njihovih kostiju koje čuvamo u crkvi ispred oltara. 2005. godine proglašeni su za mučenike jer su dva puta stradali i od tada do danas ih poštujemo, pjevamo ih na svakoj liturgiji i molimo im se kao svojim nebeskim zaštitnicima“, rekao je iguman Danilo.
Iguman Danilo je podsjetio na to da su manastir Žitomislić i njegovo bratstvo uvijek dijelili sudbinu svog naroda.
“Još od turskog vremena postoje zapisi koji kažu da monaško bratstvo jako teško izdržava turski zulum, ali su uvijek putopisci bili iznenađeni time kako manastir izgleda u svim tim teškim vremenima jer su se kaluđeri koji su tu živjeli uvijek trudili da čuvaju njegovo dostojanstvo. Manastir je bio i škola za opismenjavanje srpske djece. Žitomislić je uvijek bio svetionik našeg naroda i preživljavao sudbinu naroda. Ni ovo njihovo mučeničko stradanje nije bilo kraj iako je tada izgledalo veoma strašno jer je manastir potpuno zapustio i bio opljačkan u toku Drugog svjetskog rata i ovoga rata. Ipak on se uvijek nekako obnavlja i uvijek je svetionik svome narodu i dobar svjedok narodima koji žive u našem susjedstvu da svjedočimo istinsku pravoslavnu vjeru, vjeru povjerenja, vjeru hrišćansku i jevanđeljsku“, kazao je žitomislićki iguman Danilo (Pavlović).
U vjeri Pravoslavnoj postradaste,
U jamu tamnu bezblagodatni Vas baciše,
Silom Božje blagodati Svjetlonosci se projaviste.
I opet mošti vaše prelamaše kad belu crkvu nad Neretvom rušiše.
Iz nebeske slave Carstva Žitni manastir obnoviste:
Da živeći kod svetinje Žitomislića
O Hljebu Života Vječnoga mislimo,
I Novom Carstvu Hristove Ljubavi sa Vama pjevamo,
Konstantine, Makarije i Dositeje,
Vladimire, Mladene, Branko, Marko i Obrene,
Prepodobni Mučenici Žitomislićki,
Molite Hrista Spasa: da spase rod naš Pravoslavni!
Tropar Svetim mučenicima žitomislićkim koji se, u slavu Svetih sveštenomučenika žitomislićkih.
