U nedjelju trinaestu po Pedesetnici, u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Proti Daliboru sasluživali su protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović i Igor Balaban, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon čitanja iz začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranima u ovome svetome hramu obratio se načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Prota Dalibor svoje praznično slovo započinje uvodom u parabolu iz Jevanđelja o zlim vinogradarima. On bjašnjava kako je Bog, kao zemljoposjednik, osnovao vinograd koji simvolizuje narod Božiji, stvoren po obrazu podobiju Božijem i ističe da je Gospod ovu parabolu uputio između ostalog i judejskim učiteljima i vlastodršcima onog vremena, kako bi razotkrio njihova nedjela.
U daljem obraćanju otac Dalibor pojašnjava da je vlasnik vinograda najprije slao sluge da sakupe ploda, ali su vinogradari zlostavljali i ubili te sluge. Te sluge simvolizuju zapravo proroke koje je Bog slao da svjedoče i blagovijeste o dolasku Spasitelja. On navodi da su skoro svi proroci pretrpjeli mučeničku smrt. Na kraju, kako podsjeća prota Dalibor, domaćin je poslao svog sina (Gospoda Isusa Hrista), kojeg su vinogradari ubili kako bi uzeli vinograd i zemlju – njegovo nasljedstvo.
U drugom dijelu svog obraćanja protojerej-stavrofor Dalibor tumači da je sin iz parabole Gospod Isus Hristos i objašnjava kako su judejske vođe prepoznavali u Gospodu izuzetnost i primjer istinskog pravednog čovjeka koji je činio čuda i tumačio svete spise, ali su ga ipak osudili, razapeli i ubili na krstu. Prota Dalibor ističe da je Hristos, uprkos odbacivanju, postao glava od ugla – krajeugaoni kamen – čvrsta osnova vjere i hrišćanskog života koju nijedna zemaljska sila ne može uzdrmati ni poništiti.
,,Ne samo što je stradao i vaskrsao, taj kamen koji su svi odbacili zidari ovoga svijeta, svi mi ljudi, taj kamen je postao glava od ugla, krajeugaoni kamen, postao je temelj našega života i zaista je Hristos temelj našega života. Postavio je novi temelj, novi vinograd, a to je crkva na kojoj počiva taj novi vinograd. A temelj te crkve jeste naš Gospod Isus Hristos koji je nepokolebljiv, koji se ne može slomiti, bilo koji zemljotres ovoga svijeta ne može taj temelj razoriti. Zato što je braćo i sestre Crkva naša ustanovljena na tom kraugajanom kamenu”.
Prota Dalibor zatim opisuje kako je Hristos protjeravši zle vinogradare osnovao novi vinograd – Crkvu koja je zasvijetlila i svijetli hiljadama i desetinama hiljada svijetlih primjera svetitelja koji su prosijali kroz milenijume i vijekove do dana današnjih i navodi primjer svetih srpskih prosvetitelja i učitelja čiji sabor se i proslavlja prve nedjelje po Uspenju Presvete Bogorodice.
Prota Dalibor završava svoje pastirsko praznično slobo objašnjenjem da svaka pravoslavna pomjesna crkva ima sabor svetitelja koji proslavlja u nedjelju po Uspenju, kao što Srpska pravoslavna crkva proslavlja sve srpske svetitelje jednom godišnje, moleći se Gospodu da Bog umudri sve da upravo krenu putem svetitelja i prosvetitelja i budu vjerni vinogradari u vinogradu Božijem da bi se udostojili Carstva Božijeg, Carstva Oca, Sina i Svetoga Duha.
Tekst, foto: Boris Musić
