U nedjelju sedmu po Pedesetnici, u kojoj se sjećamo svetih i bogonosnih otaca naših prvih šest Vaseljenskih sabora, u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Proti Daliboru sasluživali su protojereji: Miladin Knežević i Nikola Pejović kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanih začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima u ovome svetome Hramu obratio se načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Prota Dalibor započinje svoje pastirsko obraćanje citirajući riječi Gospodnje upućene dvojici slijepih muškaraca koji su išli za Njim u kojima je ispitao njihovu vjeru koju su oni potvrdili i po kojoj ih je Gospod iscijelio. Prota Dalibor zatim objašnjava da se ovaj događaj desio nakon što je Isus vaskrsao Jairovu ćerku. Iako su bili fizički slijepi, mogli su da vide svojim duhovnim očima i prepoznali su Gospoda kao „Sina Davidovog“, shvatajući da će spasenje doći iz Davidovog roda. Prota Dalibor ističe da je duhovni vid važniji od fizičkog.
Prota Dalibor nastavlja svoje pastirsko slovo tako što ističe kako je Gospod pitao ova dva slijepa čovjeka da li vjeruju da On može da ih izliječi. On dalje objašnjava da Gospod može da izliječi samo one koji pokažu svoju slobodnu volju i vjeru u Njega kao Spasitelja. Ova dva slijepa čovjeka su pokazali vjeru istinsku, a Gospod ih je dotakao po očima, odmah im povraćajući vid. Iako im je Isus naredio da ne govore nikome o ovom čudu, oni su čim su izašli propovjedali o Božijem čudu. Prota Dalibor naglašava da je Gospod pitao o njihovoj vjeri zato što su trebali slobodno da izaberu da Ga slijede, te da Gospod nikada ne želi da se miješa u ljudsku slobodnu volju i u slobodan izbor koji je dat svakom čovjeku.
,,Pita Gospod: ,,Da li vjerujete da to mogu učiniti?” Pa i Gospod pita sve na nas upravo to. Da li vjerujete da može to On učiniti? On to može učiniti samo ako pokažemo svoju slobodnu i najdražu i najljepšu vjeru. Iz svoje slobode ovi slijepi ljudi su pokazali svoju vjeru i Gospod se dotakao njihovih očiju i odmah su progledali”.
U daljem obraćanju, prota Dalibor posebno ističe značaj kako zajedničke molitve u Crkvi, naročito Svete liturgije, tako i značaj lične molitve. On akcentuje da Hristos poziva svakog čovjeka pojedinačno, ali da mnogi, zbog duhovnog sljepila, ne uspijevaju da prepoznaju taj poziv. Naglašava da je iako zajednička molitva najvažnija, jednako bitna i lična molitva te stalni živi odnos sa Hristom.
,,I pored toga što je najvažnije, saborna molitva, isto toliko je važna naša lična molitva, naš lični odnos sa Hristom. To je neprekidni odnos sa Hristom, gdje je Hristos neprekidno ispred nas. To je Gospod ovim čudom svojim koje je učinio, rekao ovoj dvojici slijepih ljudi, zbog vaše vjere to sam učinio, takođe i zbog naše vjere će Gospod učiniti da progledamo”.
Otac Dalibor objašnjava da Bog, koji je stvorio nebo i Zemlju i učinio ljude bićima koji su dostojanstvom i prizvanjem iznad sve stvorene prirode, može iscijeliti sve slabosti i bolesti. Međutim, On to ne želi da učini bez našeg slobodnog pristanka. Sveti Jovan Zlatousti kaže da bi Gospod mogao izlečiti svakoga, ali ne želi da povrijedi našu slobodnu volju.
Svoje pastirsko slovo prota Dalibor završava osvrtom na proslavu Svetih otaca prvih šest Vaseljenskih sabora koje proslavljamo u ovu nedjelju sedmu po Pedesetnici. Naime, kako prota Dalibor dalje navodi, Vaseljenski sabori su održavani u vrijeme kada su mnoge jeresi prijetile Crkvi, a Sveti Oci, ispunjeni Duhom Svetim okupili su se da pobiju lažna učenja i ustanove dogme i kanone koje će sačuvati pravilno i istinsko ispovijedanje vjere. Prota Dalibor zaključuje da su i sabori Svetih Oca i današnje okupljanje vjernog naroda zapravo odgovor na Hristovo pitanje: „Vjerujete li da vas mogu iscijeliti?” kojim odgovaramo: ,,Da Gospode, vjerujemo i ispovijedamo, da si ti Hristos, Sin Boga Živoga!”.
,,Čudesni svetitelji, čitava plejada svetitelja od prvog Vaseljenjskog sabora, pa do šestog Vaseljenskog sabora su veliki divni sveti oci, koji se svaki od njih borio za istinu Hristovu. Svaki Vaseljenski sabor se sazivao radi toga, zato što je Jeres u ljudima ovladala, zato što je demon, kroz ljude govorio, i dogmate vjere Hristove su na lažan način propovjedali.
I zbog toga su se sveti oci ispunjeni Duha Svetoga sabirali, odagnali jeresi od nas, utvrđivali našu svetu vjeru, ostavljali svoje dogmate, kanone, koje i dan danas tako silno i sveto treba da čuvamo, i naravno primjerom divnih svetih otaca treba da hodimo”.
Tekst, foto: Boris Musić
