U Nedjelju dvadeset prvu po Pedesetnici, kada naša Sveta crkva proslavlja spomen na Svetog mučenika Longina (Sotnika), 29. oktobra 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Proti Daliboru sasluživalo je sveštenstvo: protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić i Nikola Pejović.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio da je Gospod posijao najvažnije sjeme u srca naša, a to je sjeme vjere i ljubavi:
,,Sin Božiji je izašao iz naručja Očevoga – naručja Boga Oca, sišao od Njega kao što od sunca odlazi svjetlost, ali se ne odvaja od sunca, tako je i Sin Božiji sišao od Oca svoga među nas da propovijeda i prosvetljuje rod ljudski, sijući sjeme vjere i ljubavi u srcima ljudi do kraja svijeta i vijeka.”
On je podsjetio da se Gospod daje neprestano, ali da zavisi upravo od nas da li će se živa riječ Boga Logosa primiti u srcima našim, za šta je potrebno istinski otvoriti srce svoje:
,,Gospod se izobilno rodu ljudskom svakog dana i svakog časa neprekidno i bezrezervno daruje. Zato mi ako na to ne odgovorimo, ako svoje tijelo i dušu, kao zemlju plodnu, ne obrađujemo i istinski se ne otvorimo ka Gospodu, onda se živa riječ vode života, u srcima našim neće primiti i neće nikakvoga ploda dati.”
Prota Dalibor je dao poseban osvrt na opasnost tvrdog srca koje nema ni korijena ni potrebnih preduslova da se razgori buktinjom vjere i ljubavi:
,,Do nekih ljudi zaista teško ili skoro pa nikako ne dopire riječ Božija, jer je njihovo srce tvrdo kao kamen, pa nema ni korijena ni zemlje i vlage da bi sjeme žive riječi Božije opstalo, rodilo i izraslo. Često su tvrda srca svih nas, zbog mržnje, pakosti prema Bogu, ali i prema bližnjima našim.”
Akcentovao je da je važno da srce naše ne bude tvrdo, da volimo, da opraštamo, jer samo tako ćemo biti nalik našem Bogu stvoritelju, jedino tada ćemo biti bogoliki:
,,Mnogo je važno da srce naše omekša, da ako je naš brat nama zgriješio, da mu oprostimo, istinski. Da pređemo preko toga. Ako je Bog mogao svima oprostiti što su Ga mučili, šibali, osudili, ubili, bezgrešnog i nepravedno, a opet je vaskrsao i uzdigao našu palu prirodu žrtvom svojom, žrtvenom ljubavlju, onda nemamo ni mi prava da ne opraštamo i da naše srce bude tvrdo.”
U drugom dijelu obraćanja prota Dalibor je dao poseban osvrt na životopis Svetog mučenika Longina, kapetana rimske vojske koji je eklatantan primjer preumljenja, preobražaja, pokajanja koji je postao postojan stub svjedočanstva Vaskrsenja Hristovog:
,,Neka Gospod Bog prosvijetli naša srca. Primjer takvog preobražaja i prosvetljenja je i svetitelj kojeg danas proslavljamo – Sveti Longin, kapetan rimski, koji je na Golgoti probo kopljem rebra Gospodu, iz kojih je potekla krv i voda. Ovaj Sveti Longin je pravi primjer Vaskrsenja Hristovog. Njegovo srce je u početku bilo tvrdo, bio je kapetan rimske garde, služio je Pontiju Pilatu, ali vidjevši silu Božiju i samog Hrista Vaskrslog, sve ono što se desilo na krstu, njegovo srce se otvorilo i primio je živu riječ Božiju, riječ života i povjerovao je u Gospoda.
Zaista divan Božiji ugodnik, koji je svjedok Vaskrsenja Hristovog, svjedok imena Božijeg i riječi Božije, da se zaista Riječ Božija – Logos nastanila među nas, primila svog ploda, oplemenila se i uzrasla i tako će biti do kraja svijeta i vijeka”, zaključio je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst, foto & video: Boris Musić
