Na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Sretenje Gospodnje, koji je ove godine pao u Nedjelju o Strašnom sudu – pripremnu nedjelju pred Časni i spasonosni post – Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici načalstvovao je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Sasluživali su protojereji: Nikola Pejović i Igor Balaban, kao i đakon Vedran Grmuša.
U prazničnoj besjedi otac Dalibor je podsjetio sabrani narod da Crkva kroz pripremne nedjelje pred Veliki post postepeno uvodi vjerne u tajnu pokajanja i duhovnog preumljenja. Jevanđelja koja smo slušali prethodnih sedmica, kako je naglasio, nisu slučajno izabrana, već čine jedinstvenu duhovnu cjelinu i putokaz hrišćanskog života.
Podsjetio je na Zakheja, starješinu carinika, koji je pokazao odlučnost da promijeni svoj grešni život. Potom na priču o cariniku i fariseju, gdje nas smirenje i iskreno pokajanje uzvode ka opravdanju pred Bogom. Naročito je istakao jevanđeljsku priču o bludnom sinu, koju Sveti oci nazivaju suštinom cijelog Jevanđelja: u njoj se otkriva beskrajna ljubav Oca i spasonosna snaga povratka, preumljenja i obnove čovjekove ličnosti.
Kruna ovog duhovnog hoda jeste upravo Nedjelja o Strašnom sudu – Jevanđelje ljubavi na djelu. Tumačeći Hristove riječi o razdvajanju ovaca od jaradi, otac Dalibor je naglasio da mjerilo suda neće biti formalna pripadnost, niti spoljašnji utisak pobožnosti, već konkretna, djelatna ljubav.
„Kada sam bio gladan – da li ste me nahranili? Kada sam bio žedan – da li ste me napojili? Kada sam bio bolestan – da li ste mi pomogli?“ – to su pitanja koja će, kako je podsjetio, stajati pred svakim čovjekom. Hristos se poistovjećuje sa svakim stradalnikom, sa svakim bližnjim u nevolji, gdje je u fokusu ljubav koja nije na nivou sentimenta, kako naglašava prota Dalibor, već ljubav koja se projavljuje kroz djelatnost u dobru.
“Svaki čovjek, bez izuzetka, prizvan je na taj put. Pred Bogom smo svi jednaki, i zato je odgovornost hrišćanina da u svakodnevici prepozna lice bližnjeg – u njegovoj muci, bolesti, siromaštvu ili unutrašnjoj borbi – i da ne ostane ravnodušan“, zaključio je prota Dalibor.
Prota Dalibor je praznično slovo posebno zadržao na slici „knjige života“ koja će se, po riječima Jevanđelja, otvoriti na Strašnom sudu. Neće se vidjeti samo naša djela, već i misli, namjere i skrivene osude koje nosimo u srcu. Zato je, naglasio je otac Dalibor, sada vrijeme da tu knjigu počnemo ispravljati – dobrim djelima, preobražajem misli i odricanjem od osuđivanja.
Podsjetio je da čovjek često osuđuje brata ne znajući njegovu muku, a da se nerjetko dogodi da sam upadne u isto iskušenje. Stoga je poziv na budnost – „Stražite, jer ne znate dana ni časa“ – ujedno i poziv na trezvenost, smirenje i ljubav.
Sretenje – susret Boga i čovjeka
Govoreći o prazniku Sretenja, otac Dalibor je podsjetio da je Bogomladenac Hristos, po zakonu, prinesen u jerusalimski hram, iako bez grijeha. Taj događaj nije samo bio istorijski trenutak, već trajna duhovna stvarnost budući da Bog uvijek izlazi čovjeku u susret.
Kao što je Hristos došao nama, tako i mi treba da krenemo Njemu u susret – kroz post, molitvu, uzdržanje od osuđivanja mržnje i zlobe. Veliki post koji je pred nama je prilika da pomjerimo „ljestvicu“ svog života, makar za jedan korak, ka većoj čistoti i u mislima i u srcima našim.
U završnici besjede prota Dalibor je istakao da jedino ljubav – ona koja se pretače u djela ljubavi – otvara vrata Carstva Božijeg.
„Neka ovaj praznik i ovaj poziv na budnost budu početak istinskog susreta sa Hristom, kako bismo u post ušli sa željom da nas djelatna ljubav objedini i preobrazi. Jer samo ljubavlju, zadobija se Carstvo Hristovo“, zaključio je protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst, foto: Boris Musić
