U nedjelju petnaestu po Pedesetnici, 3. oktobra, 2021. godine, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, kao i protojerej Branko Vujačić i protođakon Vladimir Jaramaz.
Tokom Liturgije sabranima se nadahnutim pastirskim slovom obratio protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji je govorio o kontekstu iz kojeg izviru i Časni krst i ljubav, a taj kontekst je žrtva i to ona najveća, žrtva Gospoda Isusa Hrista u kojoj je prinio Sebe za život svijeta:
,,Čuli smo draga braćo i sestre dvije jevanđelske priče. Prva priča koju je napisao Sveti apostol i jevanđelist Marko govori o Časnom krstu, dok druga jevanđelska priča govori o ljubavi. Dvije priče naizgled potpuno različite, a u suštini izviru iz jednoga, budući da su jedne bez druge nerazdvojive kao što su nerazdvojivi Časni krst i ljubav”.
Upravo je Gospod iz velike i neizmjerne ljubavi prema nama stradao na Časnom krstu koji je u ono vrijeme bi najveća poruga. Međutim, žrtvovanjem Gospodnjim na njemu, razapinjući se za sve nas, prinoseći sebe za grijehe svijeta, ta prokazana naprava za mučenje ljubavlju Božijom postaje simbolom sile, slave i pobjede postavši samim tim primjer najveće ljubavi koja se može manifestovati i pokazati, a to je primjer žrtve i stradanja za bližnje, baš kao što je za nas na Krstu stradao Gospod“, besjedio je prota Dalibor.
On je naglasio da za Gospodom nije lako ići.
,,Nije jednostavno Njemu sledovati, nije lako uzeti Krst svoj, ali svi imamo određen krst koji nosimo tokom ovozemaljskog života, na njemu se razapinjemo, stradamo, ali isto tako nakon stradanja, dolazi i vaskrsenje”.
Prota Dalibor je u drugom dijelu svog obraćanja ukazao i na dvije zapovijesti najveće ljubavi o kojoj vise svi zakoni i proroci i sav naš život i naše spasenje:
,,Dvije najveće zapovijesti nam je ostavio Gospod, o tome nam svjedoči ova druga jevanđelska priča. Gospod to jasno kazuje i svjedoči svojim primjerom, kao i svi oni koji su Njemu sledovali. Ta zapovijest glasi: Ljubi Gospoda svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom. Navodeći i drugu zapovijest jednako važno kao ovu prvu: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Samim tim jasno je, da o ove dvije zapovijesti, vise sav naš život i naše spasenje.”
On je naposlijetku zaključio da je nemoguće imati ljubavi prema Bogu i svetinji, a nemati ljubavi prema onome do nas, prema čovjeku:
,,Neka nas Gospod prosvijetli da našim umom, srcem, cijelim našim bićem proslavljamo Boga, a to ujedno podrazumijeva da ćemo ljubiti, voljeti i bližnje naše, one do nas, svakoga čovjeka. Nemoguće je voljeti Boga, a ne voljeti čovjeka, onoga do nas. Samo se u zajednici spašavamo braćo i sestre, u zajedničkoj ljubavi i žrtvi.
Često čovjek može biti u zabludi i misli da time što ispunjava formalno zapovijesti zadobija ljubav i Carstvo Božije. Ali, ljubav, Carstvo Božije ne zadobija se formalnostima, ono se zadobija suštinom. A to znači djelima života: sastradavanjem, brigom i žrtvenom ljubavlju prema Bogu i bližnjima. Sve u zajednici ljubavi je blagosloveno i divno”, poručio je na kraju protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Tekst & foto: Boris Musić
