Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici toržestveno je proslavljen praznik Silaska Svetoga Duha na apostole.
Svetom liturgijom predstojao je protojerej–stavrofor Dalibor Milaković, uz sasluženje protojerejâ: Miladina Kneževića, Branka Vujačića, Nikole Pejovića, Igora Balabana, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Neposredno pred Svetu tajnu pričešća, mnogobrojno sabranom vjernom narodu obratio se pastirskim slovom protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
U svojoj prazničnoj besjedi za praznik Pedesetnice (poznat i kao praznik Svete Trojice – Trojičindan ili praznik Silaska Svetog Duha na apostole – Duhovdan), prota Dalibor približava značaj ovog važnog i velikog praznika opisujući kako Pedesetnica označava rođenje Crkve Hristove na zemlji. On prepričava događaj Pedesetnice, kada je Sveti Duh sišao na učenike okupljene u Jerusalimu, pojavljujući se kao ognjeni jezici i omogućavajući im da govore različitim jezicima. Ovo čudo se dogodilo tokom velikog jevrejskog praznika kada je Jerusalim bio prepun posjetilaca iz mnogih naroda, koji su bili zapanjeni kada su čuli apostole kako govore njihovim maternjim jezicima i kada je kršteno 3.000 ljudi, što je označilo osnivanje prve Crkve Hristove koja traje do danas i trajaće do kraja svijeta.
Prota Dalibor u svom daljem obraćanju objašnjava da dok se Hristos ne vrati u sili i slavi sa svim svetim anđelima, Sveti Duh upravlja svetom Crkvom i svime što se u njoj dešava. Kroz Svetu tajnu krštenja u ime Svete Trojice i drugu Svetu tajnu miropomazanja (pomazivanja svetim uljem), svaka vjerna duša prima Svetog Duha kao što su ga apostoli primili u obliku ognjenih jezika. On ističe kako Sveti Duh ujedinjuje ljude svih naroda, jezika i rasa kroz jezik ljubavi, mira i harmonije:
„Svetom Crkvom Božijom i svima nama upravlja Duh Sveti. Kao što prilikom Svete tajne krštenja se krštavamo u ime Svete Trojice, primamo drugu Svetu tajnu – miropomazanja, odnosno primamo Duha Svetoga postajemo pričasnici Slave Božije, i kao što su apostoli primili u vidu ognjenih jezika, tako i mi na tajni krštenja svetim mirom, blagodaću Duha Svetoga primamo Duha Svetoga u sebe, primamo ga za vječnost, da ga čuvamo cjelovitog i nepovrijeđenog do poslednjeg svoga daha, na to nas priziva Sveta Trojica, da ostanemo vjerni kao što su apostoli ostali do kraja svog života vjerni. Samo je Gospod Isus Hristos mogao da ponovno ljude objedini u jedan jezik, u jednu silu i slavu, u silu jezika Sveta Trojice kojim govori Sveta Trojica, i bez obzira koje smo nacije, kakve smo boje kože, kakvim jezikom govorimo, Gospod je svojim Vaskrsenjem, Vaznesenjem, a onda dolaskom Svetoga Duha ponovno objedini u jedan jezik, jezik ljubavi i mira i sloge, i bez obzira gdje god ljudi žive, blagodat Svetoga Duha, čitavim zemaljskim šarom obitava, i sve ljude objediniuje i dopunjuje silom i slavom, ako vjeruju u ime Svete Trojice“, poručio je prota Dalibor.
Na kraju svog obraćanja on je takođe objasnio tradiciju unošenja trave u crkvu na ovaj praznik, povezujući je sa jevrejskim običajem donošenja prvine žetve na blagoslov. Ova praksa simbolizuje blagoslov novogodišnje žetve i svih Božjih darova na zemlji.
Tekst, foto: Boris Musić
