U nedjelju 22. po Pedesetnici, na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Svetog kralja Stefana Dečanskog, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Proti Daliboru sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, kao i jerej Stefan Đergović.
Po pročitanom začalu iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, koji se u uvodnom dijelu praznične besjede dotakao same suštine jevanđelske priče o bogatašu i ubogom Lazaru, podsjećajući pritom da nipošto ne smijemo zaboravljati milost i ljubav:
„Današnja jevanđelska priča o bogatašu kome se ni imena ne zna i ubogom Lazaru podučava nas kako će čovjek svojim zaslugama, stečenim tokom ovozemaljskog života, živjeti u vječnosti, u vječnoj Božijoj ljubavi na koju smo svi prizvani. Koliko samo često puta prođemo pored nekih naizgled beznačajnih ljudi koji za nas ne predstavljaju nešto važno, koji su najmanji u ovom društvu, a pred Bogom su najveći. Bog je svakome od nas dao onoliko koliko možemo da nosimo. Svako od nas po svojim djelima, svojim zaslugama, svojim talentima koje nam je Gospod darivao, i zato smo dužni da toliko i umnožimo. Zato Gospod i kazuje priču o talentima koja se nadovezuje na ovu priču o bogatašu i ubogom Lazaru. Vidimo da čovjek ukoliko želi da zadobije Carstvo nebesko, to počinje odmah sada. Sada se stiče Carstvo Božije, životom koji živimo, jedni među drugima u zajednici ljubavi. Jer ako Hrista volimo i ljubav Njegovu tražimo od Njega, te ljubavi će nam Gospod i darivati. Ako izgubimo ljubav Božiju, izgubiće se i naše ime, kao što se izgubilo i od ovog bogatog čovjeka, koga Gospod namjerno i ne pominje po imenu.“
U nastavku, prota je podsjetio da u jednakosti po vrijednosti pred Bogom, a u našim različitostima ličnosti i životnog prizvanja, i jeste savršenstvo ljubavi Božije:
„Trpeza Gospodnja – Sveta tajna pričešća obnavlja Hrista u nama, jer mi koji smo pravoslavni hrišćani prizvani smo da neprestano obnavljamo svetotajinskim životom lik Božiji u nama.“
U drugom dijelu prazničnog slova prota Dalibor se osvrnuo na veliki primjer trpljenja, smirenja i ljubavi kakav je imao Sveti kralj Stefan Dečanski:
„Nadodvezujući se na ovu priču o ubogom Lazaru, danas proslavljamo još jednog ugodnika Božijeg koji je pretrpio u svom životu mnoge nevolje, nedaće i nepravde, a to je Sveti kralj Stefan Dečanski. Pretrpio je Sveti kralj do krajnjega svoga smirenja i tako ga je Gospod uzdigao do nebesa. Stradao je mučenički, ali zaista Gospod ga je tako silno ovjenčao.“
On je naglasio da je Sveti Stefan Dečanski jedan od najvećih izdanaka svetorodne loze Nemanjića:
„Zato i dan danas ljudi toliko hrle ka njegovima moštima jer se nad njegovim moštima dešavaju velika čuda. On je svima nama ostavio za primjer, da onoliko koliko god da imamo od svoga što nam je Gospod darovao, uvijek treba darivati za hramove, za sirotinju, za one koji nemaju. Jer upravo je Sveti Stefan Dečanski uvijek darivao Crkvu, monaštvo, bespomoćne mučenike i sirotinju i tako ostavio svoju veliku zadužbinu manastir Velike Dečane.“
Prota Dalibor je podsjetio da je upravo takvim velikim trpljenjem, smirenošću i ljubavlju spasio i svog oca – kralja Milutina, koji je ljubavlju svog sina i sam postao svet:
„Sledujući putem našega velikog Svetog kralja Stefana Dečanskog, kojim je hodio prije skoro 700 godina, ostavio je dokaz da sledujući Hristu, Gospod će nas uvijek sačuvati bez obzira na naša sagrešenja, na naše slobosti, na naša iskušenja, ali treba da trpimo, jer on je trpnjenjem velikim i čudesnim pobijedio sve svoje neprijatelje i one koji su ga mrzjeli, i njihovu mržnju pretvorio je u ljubav, čak i mržnju svojega oca kralja Milutina, koji je zahvaljujući toj ljubavi svog sina Svetog Stefana Dečanskog i sam postao sveti. Eto živog i čudesnog primjera koliko se možemo uzdignuti u našoj vjeri i ljubavi“, poručio je na kraju protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, čestitajući svima praznik, a svečarima slavu.
Tekst, foto & video: Boris Musić
