Na nedjeljni dan, kada Crkva Hristova molitveno proslavlja Sv. kralja Milutina – služena je Sveta liturgija u podgoričkom hramu Velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića dok je molitveno učestvovao protojerej Jovan Radović.
Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su polaznici Škole pojanja Sveti Đorđe, pod rukovodstvom prote Jovana Radovića.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Gojko Perović:
,,Slava Bogu koji nas je opet sabrao u ovaj nedjeljni dan da izobražavamo Tajnu večeru Gospodnju i dolazak Mironosica i Apostola na prazan Hristov Grob“, poručio je otac u podgoričkom hramu, podsjećajući na dva jevanđelska događaja (prazan Hristov Grob koji ispunjen Anđelima ukazuje na svjetlost vječnoga života i Trpezu Gospodnju, sa koje se hranimo Nebeskom hranom) – koji su osnova našega liturgijskoga sabranja.
,,Mi dobijamo hranu iz života u koji tek treba da dođemo. Kako? Sabranjem na praznom Hristovom Grobu i izobraženjem Tajne Gospodnje večere!“, naglasio je otac, navodeći riječi Gospodnje, koji je rekao Ako ne jedete moje Tijelo i ne pijete moju Krv – nemate Život vječni!
“Od kada su te riječi rečene do danas, ta Tajna se ne može ljudskim jezikom objasniti niti prevesti ni na kakvo prizemnije objašnjenje”, objasnio je otac, dodavši da to ostaje Tajna – Tijelo i Krv Gospodnja; zalog i slika Hristovoga stradanja, Vaskrsenja i preduslov da mi okusivši to, jačamo u sebi vjeru.
Prota je ukazao da smo stvoreni za nešto veće i nešto drugo. I da ne bismo ovaj život provodili kao zatvorenici u tamnici – Bog nam je dao da kroz Crkvu Njegovu, svake nedjelje, sabirajući se na praznom Hristovom Grobu – vidimo svjetlost i miris Vječnoga života. I ne samo da vidimo već i okusimo.
,,Spasavamo se blagodaću, a ne svojim djelima; naša djela pred Bogom su ništavna jer nam Bog sve daje kao nezasluženi poklon, koji se ne može platiti ni zaraditi. To dobijamo na poklon i naše je da samo Bogu blagodarimo na tim darovima. To je izvor naše etike“, poručio je otac, naglasivši da je velika razlika, da li naš vrlinski život sprovodimo da bismo zaradili nešto, da bismo Boga nečim zadužili, jer to nije dobro i proizvodi veliki osjećaj krivice i depresiju.
,,Svako od nas ima neki svoj način da zahvali Bogu na nekom nezasluženom daru. Mi smo preobilno darovani i zbog toga treba svuda da se zahvaljujemo Bogu. Neka nas Bog čuva u toj svojoj jevanđelskoj i vaskrsloj nauci u vjekove vjekova, amin“, poručio je prota Perović u podgoričkom hramu.
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj čaši, u Svetoj tajni pričešća.
Protinica Nadica Radović održala je čas vjeronauke polaznicima Škole Sveti Đorđe, koja duži niz godina postoji pri ovom drevnom hramu.
Zatim je zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
