Praznik Vavedenja Presvete Bogorodice proslavljen je toržestveno u podgoričkoj Crkvi Svetog Đorđa.
Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, uz sasluženje braće sveštenoslužitelja ovog drevnog hrama: protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, protojereja Jovana Radovića i đakona Luke Pavićevića i molitveno učešće prote Miluna Femića.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Crkve Svetog Đorđa.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Perović.
– Srećan i blagosloven praznik, draga braćo i sestre, i vama koji ste ovdje u crkvi i vama koji ste napolju pod kišobranima, malim i velikim. Svi smo sabrani oko iste svetinje i svi slušamo istu riječ Božiju. I, ako Bog da, na kraju ove Svete liturgije tom Božijom riječju ćemo se i pričestiti.
Božija riječ nas je stvorila; bez Božije riječi ne možemo živjeti. Božijom riječju se stalno obnavljamo, slušamo je i preispitujemo se pred njom kao pred ogledalom: kako stojimo pred Bogom, da li idemo pravim putem života. Danas, po Božijoj volji i vremenskom redu, došlo je vrijeme da proslavimo praznik Vavedenja, Uvođenja Presvete Bogorodice u Hram Gospodnji. Taj događaj jeste početak novozavjetnog djela spasenja. Najprije je trebalo da Presveta Bogorodica, kao djevojčica, bude uvedena u hram koji je bio svojevrsno učilište – djevojački institut, priprema djevojaka za buduće djevojaštvo i, ako Bog da, za budući brak, da budu domaćice i majke i tako dalje.
Zašto je važno naglasiti da naše djelo spasenja počinje sa djevojčicom? Zato što će se nastaviti preko Onoga koji će sisati dojke te buduće žene. Valja naglasiti da je naše spasenje počelo od djevojčice i od odojčeta. A šta je tu bitno? Bitno je da se vidi da Bog nije htio da nam istinu spasenja „svali na glavu“ kao nešto što ne možemo prihvatiti, nego je krenuo od prvoga do posljednjeg trena našeg postojanja i pokazao da je Božija istina – nešto što se razvija, što se vremenom otkriva.
Kao i ova naša djeca, polaznici Gimnazije Svetog Save, koji idu prvo u prvi razred, pa nije red, niti ima smisla, da im predaješ gradivo iz četvrtog razreda, niti se može učenicima otvarati nauka koja se izučava na fakultetima – sve u svoje vrijeme, kaže naš narod.
Pogledajmo šta smo čitali u Apostolu. Zamislimo se nad istinom koja je prošla vijekove i hiljade godina. Božija svetinja se najprije čuvala u šatoru koji se sklapao i rasklapao, zavisno od toga kuda je išao izabrani narod Božiji – od egipatskog ropstva do Obećane zemlje. Ta Božija istina se iz pokretnog šatora prenijela u veliki hram koji je sagradio Solomon od najskupocjenijeg materijala i uz pomoć najboljih majstora. Ta svetinja je zatim iz velelepnog hrama prešla u trošni i neugledni Zorovaveljev hram, koji su ljudi podigli kako su mogli kada su se vratili iz vavilonskog ropstva. I na kraju najveće čudo – ta svetinja, koja se čuvala u montažnom šatoru, u veličanstvenom hramu i u skromnom hramu, prešla je u utrobu jedne izabrane Djeve.
Sve se to mijenja, a sve je isto. Ako je od srca, ako je od čiste vjere – jednaka je svetinja i kameno zdanje, i platneni hram, i utroba jedne izabrane, Bogu posvećene Djevojke.
Ako je tako sa Božijom svetinjom, onda je tako i sa nama. Jednaka svetinja se priprema u nama bez obzira kakvi smo, gdje smo, šta smo. Jedino se od nas traži da iskreno vjerujemo u tu svetinju. Ne po našim predispozicijama, ne po zaslugama, nego po Njegovoj ljubavi ona će se sigurno useliti u naša srca.
Skoro je jedan mladić rekao: „Ne znam da li je Bog nešto spremio za mene i da li sam ja u Božijem planu.“ A odgovor glasi: čim postojiš, ti si u Božijem planu. Bog je od tebe namjerio da načini svetinju u kojoj će sakriti i sačuvati svoju istinu, i ta istina će klijati u svakome od nas.
Gospod kaže da su darovi različiti – neko rađa trideset, neko sto, neko šezdeset. To je već druga priča. A ova jutrošnja nas poziva, na samom početku Božićnog posta, da smo svi pozvani. Nema dostojnih i nedostojnih – svi smo podjednako smrtni, podjednako grešni, podjednako nedostojni, a pred Božijom ljubavlju – svi smo djeca Božija.
Zato neka nam je svima na zdravlje i na spasenje ovaj veliki i blagosloveni početak. Da se danas lijepo pričestimo – ko je kršten, ko posti, ko se pripremio; a ko nije, neka se priprema – da Hristovo Rođenje dočekamo kako treba, onako kako su naši stari dočekivali.
I da, ako Bog da, i mi prenesemo ovoj novoj djeci da je svako ljudsko biće stvoreno da nosi u sebi Božiju svetinju, i da ga ta svetinja oblikuje od dana rođenja do vijekova vijekova“, poručio je protojerej-stavrofor Gojko Perović.
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj tajni pričešća.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
