Danas, u Nedjelju po Bogojavljenju, Svetom Liturgijom u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, predstojao je protojerej Igor Balaban. Proti Igoru sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom Svete Liturgije svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Igor Balaban, koji je u uvodnom dijelu besjede istakao značaj posjedovanja istinske i prave tvrde Božije vjere u životu svakog čovjeka:
,,Prođoše praznici kojima smo se pominjali i opominjali početka spasenja, početka useljavanja Boga u ovaj svijet da bi nas izbavio, da bi nas spasio i iskupio najprije svojim rođenjem, a potom i svojim krsnim stradanjem i vaskrsenjem. Kako mi možemo da učestuvajemo u tom velikom djelu koje je On učinio za čovječanstvo i za čitavu tvorevinu? Kako mi možemo da budemo dio toga, osim što se sjećamo ovih događaja, osim što ih praznujemo? Šta još treba da imamo, da bi to postalo stvarno naše, da bi nas Gospod prepoznao kao svoje, da bi nas prepoznao kao svoje sinove i kćeri, da bi nas prepoznao kao svoje vjerne braću i sestre? Šta treba da činimo? Treba nam vjere! I to kakve vjere!“
Prota Igor je u daljem obraćanju naglasio da postoje mnoge vjere, ali da je jedna istinska vjera i da je najvažnije od svega što možemo zatražiti od Gospoda zhapravo ono što je i sam Gospod podvukao kao primarno, a to je cilj našega života – zajednica sa Bogom – Carstvo Božije:
,,Ima raznih vjera u našem životu. Imamo povjerenja u naše prijatelje, u našu porodicu, u naše bližnje poneke. Imamo povjerenja u njih. Imamo vjeru neku unutrašnju. Čitavo biće nam kaže da možemo da izađemo slobodno, neće nam se vani ništa desiti, imamo vjeru da kroz ovaj život, ako hrabro i vrijedno radimo, da će nam se vratiti isto tako. Imamo vjere kako narod veli: ,,Zlo činjenje gotovo suđenje“, imamo i takvu vjeru, a imamo i raznih drugih iskrivljenih vjera. Znate dobro kako ima sujevjerja, kako ima nekakvih magijskih u suštini bezveznih, nevažnih, rituala, lažnih nekakvih vjera. Ali samo je jedna vjera koja nas vodi do cilja, a cilj nije prosto da nam bude dobro u ovome životu. Nije cilj da imamo zdravu i živu i brojnu porodicu i da budemo uspješni na poslu i u svemu što činimo, i da imamo dobru kuću i još bolje auto i sve što nam treba. Nije to cilj, sve nam je to korisno i Bog nas blagoslovi svime time – ako se njemu blagoizvoli, izlije On blagodati na nas, rekao je da će i to do uradi, ali, rekao je da najprije vjeru svoju i svoje biće usmjerimo da ištemo nešto drugo“.
,,Cilj je Carstvo Nebesko, Carstvo Božije, ono carstvo koje će doći nakon što ovaj svijet prođe. I kada to ištemo, veli Gospod: ,,Kada ištete Carstvo Božije sve ostalo će vam se dodati“. Blagosloveno je da ištemo od Gospoda najprije Carstvo Božije, a onda će nam na ovo pridodati Gospod ono što nam treba. Najprije da ištemo Njegovu milost, Njegovu blagodat i da tako vjerom svojom učestvujemo u Njegovom iskupljujućem djelu koje je učinio, njegovom obnavljujućem djelu. Neka bi dao Gospod da takvu vjeru i takvu iskru i luču, kako reče, Njegoš, gajimo u svojim srcima. Ne bi li ona zapalila sva naša osjećanja, ne bi li ona zapalila naš um da blista, ne bi li ona razgorjela srce naše vjerom u Gospoda našega“. – poručio je na kraju protojerej Igor Balaban.
Boris Musić
