U nedjelju pred Vozdviženje Časnog i životovornog krsta Gospodnjeg, na praznik Rođenja Presvete Bogorodice u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Igor Balaban, uz sasluženje protojereja Branka Vujačića i Nikole Pejovića, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Počnim slovom sabranima se obratio protojerej Igor Balaban, koji je istakao da je ovo jedan od rijetkih praznika kada se u crkvenom kalendaru slavi rođenje, budući da se većina svetitelja slavi uglavnom na dan njihovog upokojenja. Rođenje Presvete Bogorodice slavi se, pojasnio je prota, zato što je Njen život od početka bio ispunjen vrlinom, poslušanjem, služenjem, smirenjem i čistotom, a pored rođenje Gospoda Isusa Hrista i Presvete Bogorodice, Crkva slavi još i rođenje Svetog Jovana Krstitelja.
U daljem obraćanju otac Igor je podsjetio da su roditelji Presvete Bogorodice, Sveti Joakim i Ana, Nju dobili u poznim godinama, u trenutku kada je to bilo praktično nemoguće. Dali su joj ime Marija i od malena je posvetili Hramu u Jerusalimu, gdje se učila pobožnosti i posvećenosti Bogu. Odrasla je u nekoj vrsti škole za djevojke unutar hrama, ne sluteći koliku će važnu ulogu odigrati u istoriji ljudskog spasenja. Mlada djevojka, Marija, bila je zaručena za starijeg čovjeka — Josifa, ali je potom čudesno začela po blagodati Duha Svetoga. Kad joj je arhangel Gavrilo to saopštio bila je zbunjena, no kada joj rečeno da će začeće djeteta biti od Svetog Duha, sa potpunom predanošću odgovorila je: Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj. Upravo zbog toga, kako je objasnio o. Igor, Presveta Bogorodica se poštuje — zbog njene izuzetne vrline i poslušnosti Bogu.
Povezujući čitanje iz Jevanđelja o najvećoj zapovjesti — da voliš Boga svim svojim srcem, svom svojoj dušom i snagom — sa primjerom Presvete Bogorodice, o. Igor je objasnio kako je Ona svojim životom i djelima žive vjere, savršeno ispunila ovu zapovjest. Ukazao je i na to da je teško da kroz svoja djela u potpunosti iskažemo ljubav prema Bogu i bližnjima, jer nas ogrehovljena priroda i strasti stalno vuku nadolje:
„Presveta Bogorodica je ljubila Gospoda Boga svim srcem svojim i kada je došao čudesno angeo sa neba, rekavši da će začeti od Duha Svetoga, Ona se začudila, rekavši: Kako ja da začnem, djevojka sam, ja ne znam za muža? Začećeš, a to što će biti u tebi, biće od Duha Svetoga i zvaće se Svetim. I Ona je onda rekla te najteže riječi koje se izgovaraju u životu: Evo sluškinje tvoje Gospode, neka mi bude po riječi tvojoj! To je ono što je Ona uradila i zato mi Nju proslavljamo. Ne zato što je Ona na bilo koji način drugačije stvorena od nas. Ona je isto bila žena od krvi i mesa, rođena od majke i oca, ali učinila je nesvakidašnje, pokazala neslućenu vrlinu i poslušanje. Evo sluškinje, Božije, neka mi bude po riječi tvojoj Gospode — pokazala je da ljubi Gospoda Boga svim srcem svojim i svom dušom svojom i snagom svojom na djelu.“
U drugom dijelu prazničnog slova, prota Igor podstiče svakoga da sleduje primjeru Presvete Bogorodice: da prihvata volju Božiju, da voli Boga svim svojim srcem i da tu ljubav pokazuje kroz djela. On objašnjava da ljubav prema Bogu znači držati se Njegovih zapovjesti, dok ljubav prema bližnjem podrazumijeva da ne ogovaramo, ne zavidimo drugima…, već da sa bližnjima postupamo onako kako želimo da prema nama postupaju.
Osvrnuvši se na jevanđelsku priču o Marti i Mariji, sestrama Lazara četovorodnevnog, prota je uporedio Mariju, koja je sedjela kod Isusovih nogu, sa Djevom Marijom. Kada se njena sestra Marta požalila da joj Marija ne pomaže u služenju, Gospod joj je rekao: Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo, a samo jedno je potrebno. Ali je Marija dobri dio izabrala, koji joj se neće oduzeti. Ove riječi Gospodnje su upućene svima nama, jer život donosi mnogo teškoća, iskušenja i nije lak, ali ne treba zbog toga prenebregnuti, poučio je sabrane o. Igor, ono što je najvažnije, a to je uzdanje i tvrda vjera u Gospoda koji zapravo jedini istinski promišlja i brine o svakoj duši ljudskoj.
„Tako se i mi brinemo i uznemiravamo za mnogo. I moramo, život nije jednostavan, nije lagan, treba obezbjediti sebi i svojoj porodici ponešto da se normalno živi. Brinemo se i uznemiravamo oko toga, ali uvijek treba da imamo na umu da treba da izaberemo onaj drugi dio koji je bolji, da sve to što radimo, radimo da bi mogli da sjedimo u vječnosti kod nogu Isusovih. Dakle, naš trud treba da vrhuni u tome da ćemo u vječnosti sjediti u podnožju nogu Isusovih.“
Svoje praznično slovo protojerej Igor Balaban je zaključio porukom da je Presveta Bogorodica blagoslovena upravo zato što je pažljivo slušala Božju riječ i pridržavala se nje, bivajući istinski smirena i poslušna te da je za nas važno da slijedimo Njen primjer, prilažući trud bez obzira na to koliko smo ili nismo uspješni u podražavanju takvog vrlinskog života. A Bog, kao i roditelj, gleda na trud, a ne samo na konačne rezultate.
Tekst, foto: Boris Musić
