U nedjelju mesopusnu, Svetom Liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, predstojao je protojerej Igor Balaban arhijerejski namjenik zetski i sekretar Eparhijskog Upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske. Proti Igoru sasluživali su protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić i Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom Svete Liturgije svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Igor Balaban koji je u uvodnom dijelu besjede govorio o postu kao cilju i potrebnom sredstvu za naše preumljenje i spasenje:
,,Post nam treba radi discipline naše, radi pripreme duše naše i radi priprema tijela našega. Da umirimo sve strasti, da umirimo sve one sile koje su u tijelu i koje nas vuku tamo i ovamo, obično nas vuku na pučinu morsku gdje su bure i gdje su vjetrovi jaki i gdje je opasnost za našu dušu, a i za naše tijelo. A post, kao da nas vodi i u mirne luke i u mirne vode, gdje možemo u miru i sabrani da razmišljamo i da gredimo ka Bogu i ka Carstvu Božijemu“.
U nastavku, prota Igor je istakao koliko je važno započeti post i postiti na taj način što ćemo prema bližnjima biti milosrdni, saosjećajni:
,,Čuli smo u Djelima apostolskim, kako treba da jedemo i kako treba da ne sablažnjavamo slabiju braću koji možda ne razumiju to, pa misle da se hranom nešto dobija ili gubi.
A šta nam to, Gospod poručuje, čini nam se da je poruka jasna kakvi treba da budemo, u biti ne moramo ništa, Bog nam je slobodu dao, ali kako kaže apostol, sve mi je slobodno, ali nije mi sve na korist. Ne moramo, ali treba to da činimo. Treba da budemo milosrdni, jedni prema drugima. Da budemo saosjećajni, jedni prema drugima. Ne može svako da nahrani gladnoga i da napoji žednoga, da obuče, potrebitoga. Ali, ako ne možemo da ispunimo direktnu zapovijest Gospodnju, da nahranimo, da napojimo, a to često možemo, možemo da ne otimamo makar od drugih. Možemo da ne ogovaramo druge, da ne radimo protiv svojih bližnjih, da se s njima ne svađamo. Možemo da ne gazimo kako se sad često radi preko mrtvih radi svojega dobra“.
U daljem obraćanju on je podsjetio da bez posta zapravo nema velikoga i srdačnoga i čovjekoljubivoga hrišćanina:
,,Dakle, možda ne možemo da uradimo velike stvari većina od nas, ali ono što možemo da uradimo treba da učinimo. Da damo dvije lepte siromahu i za siromahe, da damo komad hljeba, čašu mlijeka, jednu bluzu, da se pomolimo ako baš ništa od toga ne možemo, da se pomolimo za njih, da u tom raspoloženju i sa tom mišlju da pristupamo i predstojećem postu, da znamo da niti što dobijamo ako ne jedemo, niti što gubimo ako jedemo, da znamo to, ali posteći da post smirava naše burne, tjelesne energije i strasti i pomaže nam da se fokusiramo. Nema velikoga i srdačnoga i čovjekoljubivoga hrišćanina bez posta“.
,,Čovjek kada ne posti, nego sve hoće da uzme za sebe, onda se tako i prema drugima ponaša. Ako jede non stop jaku hranu, pije dobra pića, vrlo brzo se zaboravi na druge i misli se samo o sebi i o svojim potrebama. A kad se malo čovjek uzdrži, onda se sve malo smiri i misli se saberu, molitva je sabranija, sve je sabranije. Neka bi dao Gospod da tako uđemo u predstojeći post“. – poručio je protojerej Igor Balaban.
Boris Musić
