U nedjelju jedanaestu po Pedesetnici, u Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Igor Balaban – arhijerejski namjesnik zetski.
Proti Igoru sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, kao i protojereji: Branko Vujačić, Nikola Pejović i đakon Vedran Grmuša.
Nakon čitanja iz začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranima u ovome svetome Hramu obratio se načalstvujući protojerej Igor Balaban.
Prota Igor svoje praznično slovo započinje tumačenjem jevanđelskog začala koje govori o nemilosrdnom, neblagodarnom slugi, u kojme gospodar oprašta slugi veliki dug, dok taj sluga ne želi da oprosti mnogo manji dug koji mu je drugi dugovao. Prota Igor objašnjava da ova parabola prikazuje Božiji odnos prema ljudima — Bog nam oprašta grijehe, ali mi često ne znamo ili nećemo da oprostimo drugima.
Božije opraštanje nasuprot ljudskoj okrutnosti
Prota Igor objašnjava kako je Božija ljubav nesaglediva i kako zapravo Bog oprašta svakome čovjeku koji se kaje uprkos mnogim pregrešenjima i slabostima, podstičući nas na preumljenje i preobražaj i da mu se vraćamo svagda bez obzira na to koliko smo sagriješili. S druge strane, ljudi zbog svoje palosti i pale prirode su često okrutni, zli i pokvareni jedni prema drugima. Prota Igor izražava žaljenje što takvo stanje opstaje u svijetu, jer je ljudska priroda iskvarena grijehom, slabostima i strastima koje nas spriječavaju da postupamo milostivo i sa ljubavlju saobrazno Gospodu.
Posljedice neopraštanja
U daljem obraćanju prota Igor ukazuje na pouku Gospodnju, u kojoj Gospod eskplicitno kaže da će Bog suditi prema načinu na koji mi postupamo prema drugima tj. ako ne oprostimo drugima njihove grijehe, onda neće ni nama oprostiti Otac naš nebeski. On navodi dio iz molitve Oče naš: „Oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim“ i ističe da je Gospod često naglašavao da ako oprostimo drugima, Bog će oprostiti nama. Bog je ljubav i želi da nas spasi i da se svaki čovjek spasi, ali ne može nametnuti spasenje protiv naše volje.
Upodobljavanje Bogu: Bogolikost nasuprot zvijerolikosti
U nastavku praznične besjede, otac Igor pravi kontrast između toga biti „Bogolik“ i biti „zvijerolik“. Naime, život vječni naslijediće oni koje se upodobljavaju Hristu i biće žitelji carstva nebeskog u poslednji dan, dok će one duše koje su okrutne poput zvijeri biti nedostojne carstva ljubavi. On objašnjava da, za razliku od životinja koje deluju instinktivno, bez slobode izbora, ljudi koji podliježu svojim strastima gube kontrolu nad sobom i vode se nižim impulsima, a ne višim razumom.
,,Ako se upodobljavamo Njemu, ako hoćemo da budemo kao On, ako hoćemo da imamo, da budemo Bogoliki, da budemo hristoliki, onda će nas On prihvatiti u svoje carstvo u posljednji dan, kada dođe, strašni i divni dan, posljednji.
Prihvatiće nas jer ćemo biti slični Njemu. Ako smo zvjeroliki, ako smo surovi, kao zvjeri, ako smo nepravedni jedni prema drugima, onda nećemo moći ući u carstvo praštanja, ljubavi i smirenja”.
Dvig ka vrlini oproštaja
U drugom dijelu pastirskog slova prota Igor ističe da je oproštaj vjerovatno najteža zapovjest — čak teža od posta ili davanja desetka (deseti dio od imetka ili dobiti) i povlači paralelu između fariseja koji se hvalio njegovim isunjavanjem norme i pravila, ali mu je zapravo nedostajalo ono suštinsko, a to je ljubav prema drugima. Ilustrujući ovu istinu, prota Igor konstatuje da često opraštanje zapravo prevazilazi naše sopstvene mogućnosti, ali nas istovremeno podstiče da se obratimo Gospodu koji neće našu nadu postidjeti i da omekša „okamenjena srca“ da bi u ovome dvigu uspjeli, ili da i kada ne uspijemo uvijek ili često u tome, onda da se makar pokajemo.
Savremena problematika vezanosti za zaduživanja i dugovanja
Na kraju svog obraćanja, protojerej Igor Balaban tumači parabolu iz jevanđelske priče takođe u kontekstu savremenih problema sa dugovima i pozajmicama, ističući koliko su ti problemi rasprostranjeni u savremenom društvu. On upozorava da ne treba pozajmljivati od nepravednih zajmodavaca kao i da ne treba biti okrutan prema dužnicima, naglašavajući da je takvo ponašanje duboko pogrešno i suprotstavljeno Hristu i Jevanđeljju i da mnoge porodice razara, naročito pogađajući mlade živote.
On svoju besjedu završava molitvom da Bog omekša mnoga tvrda i surova srca i podari im snagu, ljubav i hrabrost za praštanje, budući da praštanje zahtijeva više hrabrosti nego osveta, koja je u biti kukavička.
,,Neka nas Gospod sačuva od svega nečistog i nedostojnog i da omekša srce svakog od nas, da nam da snage i ljubavi i hrabrosti da oprostimo. Kukavički je ponekad ne zaboraviti i neoprostiti. A hrabro je oprostiti, nije hrabra osveta. Hrabra je oprost, teška riječ, ali to nam Gospod govori. Ne izmišljamo to. Gospod nam je dao da tako činimo, da budemo takvi, da budemo po obrazu Njegovom, da činimo ono što je podobno njegovoj sili i moći i ljubavi i pravdi i istini”- zaključio je načalstvujući sveštenoslužitelj Igor Balaban.
Tekst, foto: Boris Musić
