Na nedjeljni dan kada naša Sveta crkva proslavlja, Prepodnobnog Haritona Ispovednika i Svete prepodobnomučenike medljanske – služena je Sveta liturgija u drevnom Hramu Svetog velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Jovan Radović, uz sasluženje prote Gojka Perovića, prote Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića; dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Škole pojanja Sveti Đorđe, koju pri ovom hramu već nekoliko decenija, vodi prota Radović.
Nakon primanja Svetih Hristovih darova, poučnom besjedom sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Jovan Radović:
„Jevanđelje – sam riječ znači blaga i radosna vijest o dolasku Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista na ovaj svijet, da nas spase od nas samih, od smrti, grijeha i đavola:
Kao što je u svakoj Crkvi pravoslavnoj, najsvetiji dio oltar a u njemu Časni presto na kome se nalazi Hristos, isto tako u ova četiri Jevanđelja, koja su sveta i Bogom nadahnuta, najviša je besjeda na Gori, koju je Gospod naš Isus Hristos izgovorio prije dvije hiljade i nešto godina. Ta besjeda ili propovijed na Gori je moralni zakon – suština moralnog zakona za nas pravoslavne hrišćane i svaki hrišćanin bi to trebao da čita svaki dan. Besjeda na Gori, to je način kako mi hrišćani treba da živimo na ovoj zemlji i ovom svijetu. Kod Luke vidimo, 6. glava (od 31. do 36. stiha) Gospod kaže: što ne želite da vama čine ljudi, nemojte ni vi njima činjeti.“
Kroz svu istoriju prije Hrista Gospoda, i grčka filosofija i jevrejska civilizacija imala je sličnu pouku za život ljudi, ali Gospod je stavlja na pijedestal kao srž hrišćanskoga života, da ono što ne želimo da nama ljudi čine, ne činimo ni mi njima, i da ono što mi želimo da nama bude učinjeno i mi činimo drugim ljudima, poučio je sabrane prota.
Podsjetio je da nam u kratkom odjeljku iz besjede na Gori, koju samo danas čuli, Gospod stavlja razliku između prirodne ljubavi i božanske ili hrišćanske ili duhovne ljubavi:
„Gospod kritikuje ondašnje svoje savremenike i saplemenike Jevreje, neznabošce koji su voljeli svoje bližnje, a bližnjim su smatrali ljude koji su iz njihovog plemena, njihove komšije, braću, rođake i sve one koji su im nešto dobro učinjeli. A neprijateljima su smatrali sve druge oko sebe inoplemenike i one koji su im što nažao učinili.
Tako Gospod u Matejevom Jevanđelju kaže, želeći da naglasi upravo ovaj dio: Čuli ste kako je kazano starima – Ljubi bližnjega svoga a mrzi neprijatelja svoga. Međutim, kada se iščita cio Stari zavjet, ne postoji takva zapovijest u Starom zavjetu, nego su ondašnji Jevreji, sadukeji, fariseji i ostali unijeli to nepisano predanje. Međutim, nigde ta riječ nije zapisana.“
Po njegovim riječima Gospod tako pokazuje njih kao one koji su grešnici, koji su na jednom prirodnom načinu življenja. A suštinsko za tu našu ljudsku prirodu je upravo ozlijeđenost padom naših praroditelja u grijeh. Sve što je u našoj prirodi – potrebuje zdravlje iscjeljenje, potrebuje Spasitelja, zato Hristos i dolazi, upravo da iscijeli našu prirodu, to je suština Hristovoga dolaska.
„Pa i ljubav čovjekova, ona je bolesna, izopačena – ma prema kome da se ona okreće ili odnosi, ili u porodici ili prema svojim bližnjima. I Gospod nama poručuje danas, da mi ne treba tako da postupamo jer takvo naše postupanje neće nam donijeti nagradu na nebu; hoće na zemlji, ali neće na nebu. Gospod kaže, ako želite nagradu na nebu i da zadobijete Carstvo nebesko, ponašajte se i živite onako kako se Bog ponaša i živi.
Sveta Trojica, Bog naš, Bog ljubavi od postanja i prije postanja svijeta, žive kao zajednica tri Ličnosti: Otac i Sin i Sveti Duh. A ljubav je suština i srž njihovoga bića. I Hristos nam poručuje da volimo neprijatelje svoje i da činimo dobro, da se ugledamo na Boga koji i zlima i nepravednima svaki dan daje i kišu i sunce i sve ono što je neophodno za njihov život. I završava riječima: Budite milostivi, kao što je milostiv Otac vaš na nebesima., besjedio je prota Jovan.
Svaka zapovijest Hristova je teška za nas grešne ljude koji smo navikli na grijeh, međutim, podsjetio je, Gospod kaže: uzmite breme svoje na sebe, jer breme moje i moj jaram je blag – nije težak za one koji su čisti i neiskvareni.
„Gospod nam poručuje da svaka zapovijest koju nam Gospod daje, ni malo je nije lako ispuniti u našem prirodnom stanju u kojem se nalazimo; tako da nam je potrebno iscijeljenje prije svega duše i naših srca – da bismo došli do toga nivoa, najvišega mogućega da volimo neprijatelje svoje. Sad, da li to znači bezuslovno ih voljeti, ili kako, na koji način?! Gospod govori, i svi Sveti oci kažu, da mi treba neprijateljima da opraštamo ono što su loše nama napravili, isto tako treba da se Bogu za njih redovno molimo. Treba neko dobro da im činimo, javno ili tajno i nikada ne smemo da ih ogovaramo, klevećemo ili loše i ružne riječi govorimo; jer se sve prenosi i sve se u duhu i vazduhu osjeća – kako dobro, tako i zlo.“
Potom se osvrnuo na riječi Gospodnje: Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi. I u ljubavi prema neprijateljima ne treba ići u krajnost nego treba biti mudar i oprezan:
„I te riječi Patrijarh Pavle najčešće je tumačio: Evo vas šaljem kao ovce među vukove, budite mudri kao zmije ali bezazleni kao golubovi – da budemo mudri i da do kraja razvijamo svoj um i razum, da nas upravo vukovi ne bi rastrgli; a da budemo bezazleni, da ne bismo postali vukovi u toj borbi, na ovoj zemlji u ovom svijetu. I Gospod završava riječima, da budemo milostivi, kao što je Gospod milostiv. Krenimo na ispunjavanje zapovijesti Božijih, to je poruka današnjeg Jevanđelja. Većina ljudi kaže da je to nemoguće. Sveti Vladika Nikolaj Velimirović kaže: kreni, probaj, pa ćeš videti da nije teško.“
Većina ljudi neće da živi po većinu zapovijesti u Jevanđelju, teško je, nema vremena. Međutim, o. Jovan podsjeća da u prilog svojim riječima: kreni i probaj, vidjećeš, ni malo ti neće biti teško, Sv. vladika Nikolaj navodi primjer o dvojici komšija, među kojima je poslije više godina života u ljubavi, došlo do nevjerovatno ogromne mržnje. To je jednom od njih teško padalo. I on je jedne zimske noći, dok je njegov sin čitao Novi zavjet, čuo djeljak iz Jevanđelja: Volite one koji vas mrze.
„I onda je razmišljao i tu noć nije mogao da spava i danima poslije – kakvo dobro da učini svome komšiji koji ga toliko mrzi i prošlo je neko vrijeme, a on nije uspio nikakvo dobro da učini. Kad jedno jutro začula se kuknjava u dvorištu njegovog komšije, a ono došla poreska uprava i potjerala svu stoku koju je komšija imao, na pazar da proda, pošto ovaj nije mogao da plati porez državi. I on vidi tu priliku za sebe i ode u opštinu i plati za svoga komšiju porez i vrati se sva stoka onome košiji. A komšija kada je čuo za to, samo je došao predveče, pozvao ga je da dođe do njegovog plota i on kaže: Ja sam prišao, a on ništa nije izgovorio, samo je ridao, ridao i ridao… I kaže, poslije toga smo više nego braća živjeli, do kraja života i mi i naši potomci. Krenimo u ispunjavanje zapovijesti Božijih, Bog će nam darovati snage i pomoći da prevaziđemo sami sebe. Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao“, poručio je protojerej Jovan Radović.
Po otpustu vjernih, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
Čas vjeronauke za polaznike Škole Sveti Đorđe održala je protinica Nadica Radović.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
