Na 18. nedelju po Duhovdanu, u danu kada proslavljamo Svete Oce VII Vaseljenskog sabora, služena je Sveta liturgija u podgoričkom hramu Svetog Georgija.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Jovan Radović uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja Mirčete Šljivančanina starešine crkve, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i đakona Ivana Crnogorčevića i Luke Pavićevića.
Za pjevnicom je odgovarao hor ”Sveti Sava” kojim je rukovodila horovođa Snežana Popović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke okupljenom narodu obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj prota Jovan Radović: ”Jedan protestantski vrlo učeni teolog, kritikovao je jednog pravoslavnog teologa, pa mu je rekao: ’Vi pravoslavci Jevanđelje nikako ne koristite, niti ga vernici vaši poznaju, niti ga čitaju niti ga znaju, a i vi sami sveštenici, vladike, slabo Jevanđelju dajete važnost i poštovanje’, a pravoslavni teolog rekao: ’Pa uđite u hram naš, u Crkvu našu, centralno mjesto u svakom hramu je Sveti oltar, centralno mjesto Svetog Oltara je Sveti presto a na centralnom mjestu Svetoga prestola nalazi se upravo Sveto Jevanđelje’, tako da najveće poštovanje njemu dajemo”, kazao je prota Radović jer ga prvo na tom mjestu držimo i drugo, svake nedjelje se trudimo da zajedno sa narodom protumačimo Jevanđelje koje se čitalo toga dana.
Otac je kazao da samo Jevanđelje simboliše Hrista Gospoda i da Jevanđelje, na grčkom jeziku znači blaga ili radosna vijest o dolasku Hrista Spasitelja u ovaj svijet i u ovaj život, našega radi spasenja. Tako da bi hrišćani trebali svaki dan da čitaju bar po jednu glavu Svetoga Jevanđelja, jer tamo je opisan Hristov život i pouka nama hrišćanima, kako treba da živimo.
On je naglasio da smo čuli Jevanđelje i Gospod se u većini, pričom obraća ljudima, da bi ga ljudi mogli lakše razumjeti. Rekao je da čitamo kako Gospod izlazi na Tiverijadsko jezero, odnosno Galilejsko more, gdje su ribari lovili ribu i gdje se okupilo bilo mnoštvo naroda koje je slušalo Hrista Gospoda, i Gospod uđe u Petrovu lađu, Simona Petra, koji još uvijek nije bio Njegov učenik i apostol i kaže Petru: ”Odmakni malo od obale!“
”Posle besjede koju je uputio tom narodu prisutnome”, kazao je otac, “On kao Bog, sveznajući i svemogući, vidjevši da su se ovi ribari trudili i da ništa nisu ulovili a da su svi već bili umorni; bdijući nad jezerom, želeći ribu da uhvate i ne uhvativši je pred zoru, ujutro, Gospod je i to vidio”, naglasio je.
Dodao je kako On kaže Petru i njegovim prijateljima: ”Idite na dubinu i bacite svoje mreže“, a Petar mu odgovara: ”Gospode, cijelu noć smo se trudili, zar ne vidiš kako smo umorni, pokisli, prozebli, ali na Tvoju riječ, baciću mrežu.”
”Pošto su zabacili mreže, kaže toliko lova ribe uhvatiše, kao nikada do tada u svom ribolovačkom zanatu i iskustvu koje su dugogodišnjem imali, tako da su morali da pozovu i druge koji su bili okolo, da mu pomognu da izvade tu silnu ribu, pošto nije mogla samo stati u njegov čamac i njegovu barku, nego u dvije velike barke”, kazao je otac i podsjetio da se barke potapahu koliko je bilo toga ploda ribe, odnosno koliko je bilo toga ulova.
”Kako je moguće da oni koji su imali ogromno iskustvo, cio život su odrasli na tom Genisaretskom jezeru, bili su vrsni ribolovci; za njih je bilo nezamislivo u sred dana toliko ribe da se ulovi (svaki ribolovac zna da se riba najbolje noću lovi, najbolje u plićacima, a ne u dubinama mora)”, naglasio je otac, podvukavši da Gospod upravo ruši logiku ljudi, jer je On taj koji mijenja zakone prirode gdje kaže: ’Bacite u dubinu’, i kao što vidimo, oni se ustrašiše, prepadoše”, razjasnio je prota.
Prota Radović je uvidio da Petar njega oslovljava sa Učitelju, prije svega ovoga. Jer kaže: ”Učitelju na Tvoju riječ, baciću mrežu”, a onog momenta kada je vidio toliki ulov on mu se obraća sa Gospode; dakle, on je već negde prepoznao u Njemu da to nije običan čovjek, a Petar prestravišivši se i prepavši se, kaže: ”Iziđi, idi od mene, Gospode, jer sam čovjek grešan“, kazao je otac Jovan i dodao da svaki čovjek tek kada vidi svjetlost božansku, on ustvari vidi mrak u kome se nalazi, pa tako i Petar, momentalno prepoznaje Gospoda i Spasitelja i vidje svoju tamu i kaže mu da ide od njega.
”A Gospod mu kaže: ’Ne boj se’, jer to je prva reakcija svakog čovjeka, koji se sretne sa Bogom, da se prepadne i da hoće da pobjegne, da se vrati u ono staro svoje stanje, na koje je navikao, a Gospod zna da se čovjek toga prepadne i kaže Petru i svima nama danas Ne boj se, hajde za mnom. I kaže se tamo da svi oni ostaviše mreže svoje i pođoše, otidoše za Njime, za Hristom Gospodom”, naglasio je.
Otac se pitao kakva je bila njihova momentalna vjera i povjerenje u toga Učitelja, koga su oni prvi put u životu sreli i vidjeli, da su ostavili sve ono što ih je vezivalo za ovaj svijet, a ostavili su ribe svoje, mreže svoje, djecu, porodice svoje…
Otac je ukazao da su prosti ljudi više vezani za svoje porodice, nego svjetski ljudi; svjetski ljudi imaju kontakte svuda po svijetu i oni se lako odriču jednih radi drugih, ali prosti ribari kao što su bili ovi o kojima govorimo, oni sve to ostavljaju, tamo gde im je bio izvor i identitet život njihovoga i odlaze sa najdubljim mogućim povjerenjem, razmišljajući, ako je On mogao ribe da nam da, daće nam sve drugo u životu što nam je potrebno.
”Tako da pouka i pouka ove naše današnje jevanđelske priče koju Gospod želi da nam poruči, jeste da ništa dobro bez Gospoda mi sami ne možemo da uradimo”, naglasio je i dodao kako je jedan veliki mudrac je rekao da mi bez Boga ne možemo, a Bog bez nas neće, a gospod kaže: ”Uzalud se trude zidari, zidajući dom, ako Gospod ne pomogne!“, a naša narodna poslovica koju smo zaboravili glasi: ”I ja hoću i konj može, ali kad Bog ne da, ne može!”
”Tako da pouka današnje priče, jeste za nas hrišćane svakoga vremena, i nas dvadest prvog vijeka i onih prvih hrišćana, da jedino u zajednici sa Bogom mi možemo živjeti i čuda tvoriti; čuda u tome smislu, što svaki dan je čudo Božije; čudo je ovo što ste se vi ovdje danas sabrali, što ste došli da proslavimo zajedno Gospoda i ova dječica draga su čudo koja su došla da se pričeste i svaki dan je čudo Božije, ako ga sa ljubavlju primamo kao iz ruke Božije“, kazao je na kraju svoje besede prota Radović.
Zatim su Sveti darovi iznijeti na četiri mesta, gdje je verni narod imao priliku da se pričesti. Zajedničarenje je nastavljeno u Svetogeorgijevskom domu, dok je za to vreme u prostorijama Crkvene opštine podgoričke, popadija Nadica Radović držala časove vjeronauke, u školi ”Sveti Đorđe”.
Elza Bibić
Foto: M. Matković
