Praznik Sretenja Gospodnjeg u Jerusalimskom hramu proslavljen je Svetom liturgijom u podgoričkoj Crkvi Sv. Đorđa, kojom je načalstvovao protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina ove drevne svetinje, uz molitveno učešće protojereja–stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Velibora Džomića, dugogodišnjeg starešine ovoga hrama, i jereja Blaža Božovića.
Za pevnicom su na liturgijske vozglase odgovarali pojci Crkve Sv. Đorđa, praćeni vernim narodom Božijim.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Mirčeta Šljivančanin. On je, čestitajući divni i veliki praznik, kako Gospodnji, tako i Bogorodični, pojasnio da su svi praznici, Gospodnji praznici, jer da nije Gospod došao među nas ne bismo imali šta i koga praznovati, a ovako Njegovim dolaskom, Njegovim ovaploćenjem, očovečenjem, nama ljudima je data večna slava i večno slavoslovlje Boga živoga, kako Njega, tako Njegovih ugodnika, Njegove Prečiste Matere i svih onih koji su njemu ugodili.
“Čuli smo u Svetom jevanđenju, kako se zbio današnji događaj, da je Gospod, koji je došao da ispuni svaku pravdu i ispuni Zakon koji je bio prije Njega, donesen od svoje Matere i Josifa u hram da Ga posvete Bogu, jer je takav bio Zakon. I u tom događaju i susretu, sreo Ga je Pravedni Simeon, koji je rekao ove riječi koje izgovaramo na svakoj večernjoj službi: Sad otpuštaš u miru slugu svoga, Gospode, po reči svojoj, jer su moje oči vidjele spasenje Tvoje – jer je u Njemu video Spasitelja, Mesiju, Pomazanika Gospodnjeg, Onoga koga su vjekovi čekali, koga je svako ljudsko srce čekalo, da ga uteši i da mu daruje vječni život.“
Otac je naglasio da je to događaj Sretanja, Susreta, događaj koji je prvi učinio Bog, jer On, koji nas je stvorio, koji je stvorio svet, nije ostavio da propadne nego je prvi učinio korak prema tom svetu, prema čoveku, da ga izbavi od tame zla, smrti i greha.
Načalstvujući sveštenoslužitelj je kazao da nam ovaj divan praznik pokazuje na šta smo pozvani, na šta nas je Bog prizvao, On je došao k nama, ali od nas očekuje da mi idemo k Njemu.
“Dakle, svaki praznik crkveni ima i tu dimenziju istorijsku, šta se nekada zbilo, ali ima i životni značaj u svakom vremenu, ima večni značaj. Ovaj praznik nas u stvari podstiče na to da se mi odazivamo na Božiji poziv, da i mi hitamo u susret Gospodu, da se i mi istinski sretamo sa Gospodom. A gde to i kako to? Naravno, u Njegovoj Crkvi, koju nam je osnovao i ostavio, gde gledamo Njegovo lice, gde smo blagodaću Duha Svetoga sabrani i gde nam se Gospod daje u Svetoj božanstvenoj liturgiji“, naglasio je prota u svojoj besedi pod Goricom i dodao: “Zato nas ovaj praznik opominje na to: s kim se sretamo; kome je usmeren naš život; kojim putem mi to idemo; da li je to put da sretnemo Gospoda?“
Otac je podvukao da bi trebalo da svaki naš korak i celi naš život bude usmeren prema tome, da se istinski trudimo, da živimo u tome da u trudu sretnemo Gospoda, da budemo sa Njim, da nas On uvek sačeka raširenih ruku.
“On hoće da bude s nama, zato što nas voli. Njegova ljubav grli celi svet i svako stvorenje, a pogotovo čoveka koji je sazdan po Njegovom liku“, kazao je otac, dodavši da i mi treba da se odazivamo na taj poziv, da otvorimo svoja srca i duše, da bi mogla blagodat Svetoga Duha da nas obujmi, zagrli, i prigrli; da od sebe odstranimo svaki grijeh, samoljublje koje nas odvaja i od Boga i od ljudi.
Na kraju svoga obraćanja, naglasio je da nas ovaj praznik podseća i na to da se istinski susrećemo sa bližnjima, da je čovek stvoren za zajednicu, za jedinstvo s Bogom ili sa bližnjima. To nam svedoči Crkva Hristova, a smisao Crkve je, kako je kazao, da budemo svi zajedno zagrljeni u večnom zagrljaju ljubavi Božije, s Bogom i jedni sa drugima te da je “čovek stvoren za sretanje, za sretenje, za susret i da on ispunjava smisao svoga života upravo u tome, ako se istinski sreta”.
Potom je naglasio da imamo mnogo sretanja i susreta u ovome životu, ali da to mogu nekada da budu i lažni susreti – oni koji nisu ispunjeni ljubavlju, koji nijesu ispunjeni smislom.
“To treba čovek hrišćanin da izbjegava u svome životu, da se kloni toga, da traži u svakome susretu smisao – puni. Ako taj susret ima smisao, ako je iz ljubavi, on ima smisao. To nas ovaj današnji praznik podseća, na to nas današnji praznik nadahnjuje. Da kroz ovaj život idemo, idući u susret smislu i živeći osmišljen život, u punom smislu te reči, a to je da se neprestano trudimo da se sjedinjujemo s Bogom“, kazao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, poželevši na kraju da nam Bog da svakoga dobra, blagoslova Božijeg, zdravlja i sreću, kako bi svagda slavili Gospoda i Njegove svete.
Nakon primanja Svete tajne pričešća, zajedničarenje je nastavljeno u Crkvenoj opštini podgoričkoj u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
Foto i video: D. Radunović
