U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici danas je odslužena je Liturgija pređeosvećenih darova, kojom je načalstvovao protojerej Mirčeta Šljivančanin uz sasluženje đakona Velimira Bugarina, uz molitveno učešće protojereja: Miladina Kneževića i Branka Vujačića, kao i jereja Pavla Božovića i protođakon Vladimira Jaramaza.
Nakon odslužene Liturgije pređeosvećnih darova, sveštenstvo Sabornog hrama odslužilo je parastos žrtvama postradalim tokom NATO agresije na Srbiju i Crnu Goru, koja je otpočela upravo na ovaj dan 24. marta 1999. godine i trajala 78 dana.
Nakon odsluženog parastosa, poučnim slovom obratio se sveštenik Mirčeta Šljivančanin koji je istakao da je služenje liturgije svjedočanstvo dublje želje i potrebe da budemo Hristovi:
“Služili smo braćo i sestre Liturgiju pređeosvećnih darova, kojom svjedočimo da je Gospod naš Isus Hristos hljeb života. Svjedočimo i to da su sav naš trud i život hrišćanski takvi da živimo da bi bili Hristovi i da bi bili sa Hristom.”
On je u daljem obraćanju naveo da ovaj post postimo da bismo postali učesnici tajne Njegovog Vaskrsenja i vječnog života.
“Zato smo pozvani na podvig, na trud, na pokajanje, a sve da bismo se vratili ljubavi Božijoj i da bi i mi bili oni koji svjedoče ime Božije u ovome svijetu”, kazao je otac, podsjetivši da se među mnogim svjedocima ljubavi prema Bogu i bližnjima nalaze i oni koji su to posvjedočili svojom mučeničkom krvlju.
Prota Mirčeta se posebno osvrnuo na smisao i značaj odsluženog parastosa koji se služi za pokoj duša svih preminulih sa nadom u Vaskrsenje i život vječni:
“Mi smo se pomolili upravo za pokoj duša naše braće, sestara, djece koji su postradali 1999. godine u agresiji NATO saveza na Saveznu Republiku Jugoslaviju, u kojoj su hiljade ljudi postradali bez ikakve krivice. Kada se god molimo za pokojne, mi pokazujemo svoju ljubav prema Bogu, pokazujemo svoju vjeru da je Hristos život i da je Hristos istina. Pokazujemo i to da znamo i vjerujemo da će istina pobijediti, vjerujemo da je Hristos onaj koji pobjeđuje i koji će pobijediti”, zaključio je prota Mirčeta.
On je ukazao na to da je naše da budemo na strani istine, što znači biti na Hristovoj strani: “U tome bi trebao da protekne sav život svakoga čovjeka koji želi da bude istiniti čovjek.”
U posljednjem dijelu svog pastirskog slova, prota Mirčeta je naveo da trebamo biti Božiji ljudi i kad trpimo nepravdu:
“Što naravno ne znači da se sa nepravdom trebamo miriti. Uvijek za nepravdu i za zločin treba jasno dići glas i reći da jesu nepravda i zločin.”
On je podsjetio na primjer svetitelja, mučenika, na primjer samog Gospoda, kao najboljih živih svjedoka da istina, život i pravda pobijeđuju:
,,Pravda je Božija, pravda vječna, riječ je Hristova istina i naše je da služimo istini i da trpimo, znajući da će pravda na kraju pobijediti i važno je da budemo našim životom i djelima na strani pravde i da se molimo Gospodu i mučenicima svetiteljima, kojih toliko ima u kalendaru koji su svjedoci živi da istina, život i pravda pobijeđuju. Budimo nosioci nade i svjetlosti u vječni život, tako da nas ništa ne može pokolebati”, poručio je na kraju obraćanja protojerej Mirčeta Šljivančanin.
Boris Musić
