Svetom liturgijom koja je jutros na praznik Sv. Stefana Dečanskog služena u podgoričkom hramu Sv. Đorđa, proslavljen je praznik ovog Hristovog stradalca i ugodnika Božijeg.
Evharistijskim sabranjem načalstvovao je starešina ovog drevnog hrama protojerej Mirčeta Šljivančanin uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i jereja Ivana Crnogorčevića.
Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog svetog hrama, rukovođeni đakonom Lukom Pavićevićem.
Potom se nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin, poželevši srećan i blagosloven praznik velikog Božijeg ugodnika i našeg pred Bogom zastupnika, kralja Stafana Dečanskoga.
Prota je ukazao na podvig Svetoga kralja, govoreći da je to čovjek koji je Bogu ugodio kroz trpljenje, stradanje, tvorenje dobrih, blagoslovenih djela za vreme svoje vladavine u srednjovjekovnoj Srbiji i u srednjovjekovnoj Zeti, dodavši da je zato Crna Gora bila vezana za Dečane i Metohiju, i to kroz naše svetitelje i kroz našu Crkvu, Pećku patrijaršiju. Poučio je sabrane da Sv. Stefan Dečanski treba da nam bude primjer kako i mi da u svojim životnim tegobama i teškoćama, istrajemo na putu Božijem.
“Da nikada ne možemo, i ne smijemo, i ne trebamo da odstupimo s Božijeg puta; da nikad ne treba da posumnjamo u ljubav Božiju, nego i ako stradamo da uvidimo to ima dubljeg smisla, samo ako smo na Božijem putu“, kazao je prota u svojoj besjedi u podgoričkom hramu, naglasivši da nam to svjedoči kralj Stefan Dečanski, a i istorija našega naroda.
Kad god pominjemo Svete iz roda našega, onda, kako je naglasio, pominjemo cijelu našu istoriju, jer je istorija srpskog roda sva protkana životima Svetih ljudi – Božijih ugodnika, među njima i divnoga Stefana Dečanskoga. Onoga koji je stradao i od oca i od sina, ali koji se nikada nije odrekao Hrista, i koji nam je ostavio u amanet Visoke Dečane, kao biser naše duhovnosti – pravoslavne, svetosavske, kao mjesto spasenja, pokajanja, kao mjesto koje svaki Srbin, pravoslavac gleda sa nadom, vjerom i ljubavlju, jer ta svetinja, koju je sagradio Sveti mučenik kralj Stefan, govori o ljepoti naše vjere, o veličini vjere pravoslavne po onome šta smo, ko smo i kakvi treba da budemo.
“I danas kada naš rod strada na KIM iako nam se čini da je taj dio naše zemlje i našega naroda uzet, on ne može biti uzet, dok je tamo Visokih Dečana, Pećke patrijaršije, Gračanice – kao kamena međaša i temelja našega postojanja“, poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, jer kako je govorio naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije “istinski vladar KIM je Sveti kralj Stefan Dečanski, čijim molitvama neka nas Gospod pomiluje, spasi i uputi da idemo Božijim putem.
Otac je na kraju svoga obraćanja poželio da Gospod ukrijepi Vladiku Teodosija, bratstvo dečansko, oca igumana Savu Dečanskog, Vladiku Ilariona, kao i sveštenstvo, monaštvo i sav vjerni narod – da istraju na svjedočenju krsta i vaskrsenja!
“Takođe ovo se odnosi i na nas – jer svaki od nas ima svoj krst i treba da ima nadu na vaskrsenje, da se tu gdje živi, gdje ga je Bog postavio, pokaže kao istinski čovjek Božiji, istinski hrišćanin i pravoslavac”, poručio je prota u podgoričkom hramu, dajući Slavu Bogu i Svetome krljau, moleći ga za zastupništvo i pomoć svima nama.
Potom je vjerni narod koji se pripremao postom i molitvom, pristupio Svetoj tajni pričešća.
Sveštenoslužitelji ovog svetog hrama, pristupili su zatim blagosiljanju i lomljenju slavskih kolača, svima onima koji Sv. Stefana Dečanskog proslavljaju kao svoju krsnu slavu.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
