U nedjelju petnaestu po Pedesetnici, 17. septembra 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović.
Proti Nikoli sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić, jerej Vladimir Milunović kao i đakon Ilija Arzejkin.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio na riječi Gospodnje, na najveću zapovijest o kojoj vise sav Zakon i proroci, a to je zapovijest o ljubavi:
,,Evo nam, braćo i sestre i draga djeco, riječi Jevanđelja – riječi vječnoga života, riječi uvijek savremene i uvijek svevremene. Kratko Jevanđelje, ali sva mudrost Neba i Zemlje je u njemu sažeta. U ovom kratkom jevanđelskom odlomku, Gospod odgovarajući na pitanje čovjeka koji Ga je kušao ,,Koja je zapovijest najveća?” odgovara da je najveća zapovijest da ljubimo Boga svim srcem svojim, svim umom svojim, svim bićem svojim, a onda se zapovijest nastavlja i naslanja na ovaj prvi dio i kaže ljubi bližnjega kao samoga sebe”. Ovim jevanđelskim poukama i o ove dvije zapovijesti vise sav Zakon i svi proroci. Što će reči da je u temlju svega stvorenog i vidljivog i nevidljivog upisana ljubav. Bog se otkriva kao savršena ljubav, i ako bi jednom riječju mogli da obuhvatimo Njega, koji je neobuhvatljiv, nepojmljiv… da opišemo Boga a da to bude najsadržajnije, onda bismo mogli reći da je to ljubav.”
Prota Nikola je naglasio da se čovjek kao biće stvoreno iz ljubavi otkriva kao biće koje je sposobno da ljubi i koje ima potrebu da bude ljubljeno:
“Bog se otkriva kao ljubav tri ličnosti koje se međusobno prožimaju i koje na predvječnom Saboru dogovaraju da stvore čovjeka upravo iz te božanske neizrecive ljubavi. Čovjek stvoren iz ljubavi otkriva se kao biće koje je sposobno da ljubi, ali koje i ima potrebu da bude ljubljeno, zato je u temlju života svakoga od nas ljubav.”
On je u daljem obraćanju akcentovao da je ljubav je mjera našega života:
,,Onoliko koliko u životu uspijemo da steknemo te savršene ljubavi, da se usavršimo u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, toliko će naš život imati smisla i toliko će naš život vrijedjeti. Ljubav je mjera našega života! Ničim drugo ne može čovjek da se na istinski pravi način izmjeri osim ljubavlju.”
Prota Nikola je potom poučio sabrane da se ljubav u Crkvi Božijoj otkriva kao mjera naše spremnosti da se žrtvujemo:,,Ali avaj, šta je to ljubav? Nije li ta riječ toliko danas degradirana da se koristi za sve i za svašta? Međutim, u Crkvi Božijoj ljubav se otkriva kao mjera naše spremnosti da se žrtvujemo. Zato je Bog zapečatio ljubav prema svijetu i prema čovjeku jer je poslao Sina svoga jedinorodnoga kako stoji u Pismu: Toliko je Bog zavolio svijet da je Sina svoga jedinorodnoga poslao da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine, nego da ima život vječni”.
Podsjetio je da je ljubav Hristova mjera kojom se i mi mjerimo, što se vidi eksplicitno na primjerima Svetih Božijih ljudi:
,,Zato svi svetitelji Božiji, svi oni koji su Bogu ugodili, oni su svoje srce i svoj život prinijeli na žrtvu Bogu. Ali, da bi se ljubav projavila i pokazala prema Bogu, Gospod ne kaže slučajno da ima i druga zapovijest, koja nije manja od ove prve, koja na neki način uslovljava i provjerava ovu prvu, a to je da ljubimo bližnjega svoga kao samog sebe.”
U drugom dijelu svog obraćanja prota Nikola se osvrnuo na primjere svetitelja i sveštenomučenika koje danas proslavljamo, u prvoj liniji Proroka Mojsija Bogovidca:
,,Danas proslavljamo Mojsija Bogovidca, onoga koga je Bog odabrao da povede narod iz egipatskog ropstva, kroz pustinju u zemlju obećanu. Njega koji je povjerovao u tu riječ Božiju i koji je na tu riječ Božiju zavolio Boga. I sve ono što se dešavalo u tih četrdeset godina kroz pustinju, on je shvatao kao izraz ljubavi Božije. Možemo samo da zamislimo kroz kakva je iskušenja prolazio Mojsej vodeći narod kroz pustinju. Jedino je ljubav Božija mogla da izved taj narod i da njega pred tim narodom pokaže i projavi kao istinskog izabranika Božijega.”
On je naposlijetku naveo i primjer Svetog sveštenomučenika Petra Dabrobosanskog koji je cijelim svojim životom posvjedočio prvovrhovnu zapovijest o ljubavi prema Bogu i bližnjima, dajući svoj život za povjereni mu narod, djeleći sa njim i dobro, ali i zlo i velika isušenja:
,,Danas slavimo i Svetog Stefana Tronoškog, divnog izdanka naše Crkve, koji je živio u HVIII vijeku i koji je ostao vjeran Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Danas slavimo i Svetog sveštenomučenika Petra Dabrobosanskoga koji je prvo bio mitropolit zahumsko-hercegovački, a onda i mitropolit dabrobosanski, koji se našao u Sarajevu kada je počeo Drugi svjetski rat. Kada su ga nagovarali da se skloni u Srbiju i Crnu Goru dok ne prođu ratna dešavanja, on je sledujući zapovijest da ljubi bližnjega kao samoga sebe rekao: Ja sam pastir ovoga naroda i to podijelio sa svojim sveštenicima, rekavši da sa svojim narodom moraju da dijele i dobro i zlo i da trebaju da ostanu sa narodom.”
Govoreći o veličanstvenom primjeru tvrde Božije vjere prožetom ljubavu prema Bogu i bližnjima ogledanom u liku i djelu Svetog sveštenomučenika Petra Dabrobosanskog, prota Nikola je podsjetio da je važno da čuvamo i njegujemo Sveto pismo ćirilo-metodijevsku ćirilicu, budući da smo preko tog pisma saznali za Riječ Božiju i Jevanđelje:
,,Postradao je mučenički, vođen u nekoliko logora u Zagrebu, Somboru, a odatle u Jasenovac, međutim, ono što je interesantno čitajući njegovo žitije, vidimo da kad je počeo Drugi svjetski rat jedan ustaški komandant ga je nazvao i rekao da se odmah odreknu ćirilice i da više ne koriste ćirilično pismo i da sve pečate promjene i da budu na latiničnom pismu. Kakva pouka i nama danas! Ako ne znamo šta je vrijedno, šta je sveto, samo obratimo pažnju šta to našima neprijateljima smeta, pa ćemo lako osjetiti šta je sveto! Ovo je pouka da znamo da možda nama to danas izgleda banalno, ali to Sveto pismo ćirilo – metodijevsko, osveštano pismo, to je naše pismo koje smo dužni i da preko njega ispovijedamo vjernost Bogu i svojim precima i predanju jer preko tog pisma smo saznali za Riječ Božiju i za Jevanđelje”, poručio je protojerej Nikola Pejović.
Tekst, foto & video: Boris Musić
