U nedjelju drugu Časnog posta – Pačistu u kojoj proslavljamo spomen na Svetog Grigorija Palamu Mitropolita solunskog i istaknutog pravoslavnog bogoslova i zastupnika isihazma iz XIV vijeka, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici kojom je predstojao starješina Hrama protojerej Nikola Pejović. Sasluživali su protojereji: Miladin Knežević i Branko Vujačić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom Svete liturgije sabranima se obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu besjede govorio o Gospodu koji nas objedinjuje i sjedinjuje i priziva nas da jedno budemo sa Njim, da bi se Njime pričestili, osvetili i prosvetili:
„Neka je srećan ovaj današnji dan i ovo današnje sabranje na Svetoj liturgiji, kada se sjedinjujemo na jedno sveto mjesto poslije svih ovih dana u toku nedjelje, kad imamo hiljadu nekih obaveza. Ali nedjeljom kao one male čestice na magnet, privuče nas Pričasna čaša, a u njoj sam Gospod naš Isus Hristos, koji nas priziva da jedno budemo sa Njim, da se Njime pričestimo, da se Njime osvetimo, da se njime prosvetimo i da Njime zadobijemo oružje Božije i svjetlost svijetu da postanemo hodeći i živjeći i radeći u ovome svijetu.“
U nastavku prota Nikola je rekao da za Crkvu kao bogočovječanski organizam, u kome se najprisnije sjedinjuju u zajednici Bog i čovjek zapravo, nisu važni rejtinzi ni polularnost i uticaj, kako to ističu mnogi analitičari, već da se Crkva raduje svakoj duši ljudskoj koja je žedna Boga i koja je otvorena za živu riječ Božiju:
„Zato je nedjeljni dan tako važan i nije uzaludno taj nedjeljni dan ostavljen da ga posvetimo Gospodu Bogu našem. Zato je važno i kad je post, a i kad nije post, da nedjeljni dan uvijek posvetimo Gospodu. Zato se radujemo što iz nedjelje u nedjelju, iz godine u godinu, sve više je ljudi koji osjećaju potrebu za Bogom. Kažu ovi neki, da je Crkva jedna od najpopularnijih organizacija, institucija, kako oni kažu i misle da je to neki poseban uticaj društveni i politički, ali za nas je to radost, zato što to pokazuje da su ljudi otvoreni za riječ Božiju. Crkvi ne treba popularnost, kao ni sveštenicima i vladikama, ne treba nam rejting. Nama trebaju ljudi, duše ljudske koje su gladne i žedne života i zato je to za nas velika radost.“
U drugom dijelu prazničnog slova, o. Nikola se osvrnuo na lik i djelo Svetog Grigorija Palame čije bogoslovlje je biblijski utemeljeno i govori o čovjeku kao duhovno-fizičkom biću. Naime, kako je Sveti Grigorije svjedočio, isihastičkim (tihovateljskim) duhovnim metodom i opitom kroz usavršavanje moguće je da čovjek svojim fizičkim očima vidi nestvorenu, vječnu božansku svjetlost i energiju. Grigorije Palama i isihasti jasno razlikuju božansku suštinu koja je nesaznatljiva i božansku energiju koja je ljudima pristupačna:
„Prošle nedjelje smo proslavili pobjedu pravoslavne vjere nad ikonoboračkom jeresi, a ova druga nedjelja je nastavak te pobjede. Ovoga puta pobjeda koju je Sveti Grigorije Palama u 14. vijeku izvojevao, u vremenu u kome se pojavila isto jedna sumnja, jedna smutnja, jedna jeres koja je zagovarala da čovjeku nije moguće pristupiti i nije moguće vidjeti svjetlost Božansku. Sveti Grigorije Palama, kao veliki učitelj Crkve, ustao je u odbranu svetih isihasta.“
Prota Nikola je u nastavku istakao da tim Božijim energijama koje nam se blagodareći Crkvi Božijoj daje kroz Svete tajne, mi zajedničarimo sa Bogom:
„On nam je dao mogućnost da mi Boga vidimo, da opipamo i da kroz blagodatne energije mi sa Bogom zajedničarimo. I otuda ona Tavorska svijetlost, koja nije bila svjetlost od ovoga svijeta. Kada su haljine Njegove (Gospodnje) bile belje od snijega i svjetlije od sunca, kada oči ljudske u nju nisu mogli gledati. To je bila Preobraženjska svijetlost kojom obasjava Bog svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. I blagodareći toj ljubavi Božijoj, blagodareći Crkvi Božijoj koja nam daje Svete tajne, a to su božanske energije kojima mi zajedničarimo sa Bogom.
Mi se sa Gospodom sjedinjujemo u ljubavi, u vjeri i zadobijamo božansku blagodat. Velika i čudesna ličnost je Sveti Grigorije Palama. I ostala je od njega ona kratka, ali sažeta, molitva kojom neka bude ispunjeno i naše srce i naši dani ovoga Velikoga posta: Gospode, prosvijetli tamu moju!‘, poručio je protojerej Nikola Pejović.
Tekst, foto: Boris Musić
