U Nedjelju Svetih protaca, na praznik Materice 24. decembra 2023. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović, starješina hrama.
Proti Nikoli sasluživalo je sveštenstvo Sabornog hrama: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Miladi Knežević, Branko Vujačić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova poručio da ono što predstavlja temu današnje jevanđelske priče i početak svih vrlina jeste blagodarenje:
,,To je ono što apotsol Luka prenosi, a što Gospod želi da nam kroz ovu jevanđelsku priču saopšti. Dakle blagodarenje kao početak svih vrlina, ali i kraj, jer čovjek dolazi u ovaj svijet blagodareći Bogu, a treba i da ode sa ovoga svijeta blagodareći Bogu za sve i za sva.”
U nastavku prota Nikola je približio vrlinu blagodarenja koja je nadahnjujuća, pokretačka, koja kao primjer kroz djela života podstiče svakog da bude još bolji:
,,Zašto je važno blagodarenje? U jednoj poslanici apostola Pavla Solunjanima, a mi možemo da je potpuno primijenimo, kaže apostol žiteljima Soluna: Blagodarimo Bogu neprestano na vama, na tome što gledamo vašu vjeru kako napredujete u revnosti i ljubavi jednih prema drugima. Blagodarimo Bogu i hvalimo se svim crkvama sa vama. Kako divan opis apostola Pavla i njegovog odnosa sa vjernima. I mi sveštenici ovoga hrama možemo da ponovimo iste te riječi: Blagodarimo ti Gospode na ovome divnome i blagoslovenom narodu, gdje iz nedjelje u nedjelju gledajući njihova lica i mi se nadahnjujemo na molitvu, na podvig na revnost, na služenje.”
Prota Nikola je potom poručio da je blagodarnost početak istinskog života u Bogu, a da se na Svetim liturgijama najbolje učimo blagodarnosti, jer je Liturgija sva blagodarenje.
,,Dakle, blagodarnost je početak našeg istinskog života u Bogu. Zašto je važno da se sabiramo na Svetim liturgijama? Zato što se upravo tu učimo blagodarnosti! To je najbolja škola za blagodarenje, najbolja lekcija za blagodarenje! Jer Sveta liturgija nije ništa drugo nego blagodarenje – evharistija. A evharistija na grčkom znači blagodarenje. Onaj najsvetiji dio Svete liturgije, kada se uznose darovi i kada sveštenici prizivaju Duha Svetoga i kada Duh Sveti silazi, osvećuje i pretvara onaj hljeb i vino u Tijelo i Krv Hristovu, počinje upravo blagodarenjem: Zablagodarimo Gospodu!
Blagodarimo Gospodu što nas je stvorio iz nebića u biće, blagodarimo mu i na tome što nas, i kada smo od Njega otpali kao ljudi, nije nas ostavio u tom padu, nego je sve učinio da nas spasi, dok nas nije vaznio na nebesa i nije stao dok nije čovjeka sjeo sa desne strane Boga i Oca i pokazao mu mjeru! Blagodarimo mu za sva znana i neznana djela koja je učinio na nama. A ovo su sve liturgijske riječi i molitve koje nam pokazuju, draga braćo i sestre, da naš život treba da bude satkan iz blagodarenja”, poručio je o. Nikola.
Posebno je akcentovao da jedino čovjek koji blagodari može biti srećan čovjek:
,,Svaki duhovni problem, svaki psihički problem ,nastaje iz nedostatka blagodarenja. Mi često ne vidimo ono čime nas Bog obdaruje i zato smo skoncentrisani na ono što nemamo, a onda nas to vodi da gledamo i u tuđe dovorište, pa da u nama raste zavist i svaka druga anomalija u tom našem međusobnom odnosu. Umjesto da blagodarimo Bogu na svemu i za sve. Onaj čovjek koji blagodari, to je čovjek koji je srećan.”
U nastavku on je pojasnio da se čovjek blagodareći Bogu dublje i postojanije ispunjava tek tada suštinskom srećom, smislom i biva zaista ispunjen, što je danas upravo ono za čim savremeni čovjek traga i što često ne posjeduje:
,,Jedini način da budemo istinski srećni i ispunjeni u životu, ispunjeni smislom i radošću, jeste da blagodarimo Bogu. Jer Gospod gleda to naše stalno stanje blagodarenja iz kojeg izvire i smirenje, i želja za podvigom, i ljubav, trepljenje, radost i sve božanske vrline izviru iz toga. Kad blagodarimo Bogu što nas ovakve kakvi jesmo voli i što je zbog nas ovakvih došao i postradao da bi nas sačuvao, obnovio, spasio, obožio, kako da ne blagodarimo Bogu? I kako da bilo šta drugo bude važnije od blagodarenja?!
Kada se pričestimo nemojmo da odmah idemo kući, nakon pričešća još Liturgija nije završena, nakon pričešća idu blagodarstvene molitve: Blagodarimo ti Gospode što si nas udostojio i ovoga dana da se pričestimo Tvojim nebsekim darovima, zato nemojte da mislite da je pričešće bilo kakva magijska stvar u kojoj primamo pričešće i završili smo posao, ne! Ostanimo do kraja zajedno da opet i opet izmolivši jedinstvo vjere i zajednicu duha, zablagodarivši Gospodu, da zajedno blagodarimo Gospodu na svemu, a onda kada sveštenik da otpust, onda je vrijeme da odemo svojim kućama”, poručio je protojerej Nikola Pejović.
Nakon odslužene Svete liturgije u kripti Sabornog hrama, na veliku radost roditelja i djece, priređena je projekcija dugometražnog animiranog crtanog filma ,,Mačke u muzeju”, koje su Svešteno bratstvo Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja i Kolo srpskih sestara ,,Sveti Marko” u čast praznika Materice, darovali za svu djecu.
Tekst, foto: Boris Musić
