Mi smo djeca Božija i djeca Presvete Bogorodice

Prota Nikola Pejović: Mi smo djeca Božija i djeca Presvete Bogorodice

Na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Uspenje Presvete Bogorodice – Veliku Gospojinu, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao jerej Velimir Bugarin. Sasluživali su protojereji-stavrofori Milun Femić, Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji Miladin Knežević, Branko Vujačić, Nikola Pejović i Igor Balaban, kao i đakon Vedran Grmuša.

Neposredno pred Svetu tajnu pričešća, sabranima se obratio protojerej Nikola Pejović, koji je podsjetio na dva značajna praznika u avgustu mjesecu koje proslavlja Crkva: Preobraženje Gospoda Isusa Hrista i Uspenje Presvete Bogorodice. Dok se Preobraženje Gospodnje detaljno opisuje u Jevanđelju, Uspenje Presvete Bogorodice je sačuvano prije svega kroz crkvenu tradiciju, a ne u Svetom pismu. Mnoge crkve i manastiri posvećeni su Presvetoj Bogorodici i značajnim praznicima Bogorodičinim što pokazuje koliko je veliko poštovanje prema Njoj kao brižnoj Majci cijelog ljudskog roda i zastupnici i posrednici pred Bogom.

Prota Nikola tumači prirodu Crkve Božije kao nebozemnu zajednicu (sabornost) koja povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Kroz Gospoda Hrista, božanska i ljudska priroda su sjedinjene, ali ne pomiješane, dok je Vaskrsenje Hristovo dalo smisao ljudskom postojanju i pobijedivši smrt ujedno i ono smrtno i ono prolazno je preobraženo i uzdignuto u vječnu zajednicu života.

U daljem obraćanju prota Nikola opisuje kako je Bog izabrao Presvetu Bogorodicu, koja je bila posvećena služenju Bogu kroz izuzetan moralni i časni život. Kada joj je Arhangel Gavrilo blagovijestio da će roditi Hrista, Njen odgovor – pristanak, Njeno poslušanje (Evo sluškinje Gospodnje) bio je od presudnog značaja za spasenje roda ljudskog. Njene riječi su transformisale „mlin smrti“ koji je gutao i mljeo svakog čovjeka u izvor vječnog i neprolaznog života.

U drugom dijelu prazničnog slova prota Nikola objašnjava zašto su mnoge pravoslavne crkve posvećene Presvetoj Bogorodici, budući da je Presveta Bogorodica pokroviteljka i zastupnica pred Bogom, pred svojim Sinom za svakoga čovjeka, jer kroz Uspenje zapravo kao i kroz ovaploćenje Božije u tijelu, ljudska i božanska priroda spojene su na nov, dublji način.

„Ima jedna predivna ikona Majke Božije na kojoj piše da je Majka Božija smjestilište Onoga koji ne može da se smjesti u prostor, ili kako bi pjesnik rekao obitalište Onoga koji nesmjestiv bješe. Njena utroba postala je to smjestilište nesmjestivog Boga i zato je Ona tako živo prisutna u našem narodu. Zato su naši kraljevi, carevi i mnogi ktitori prije, posvećivali hramove Presvetoj Bogorodici, prije nego nekim praznicima Gospodnjim, zato što imamo veću smjelost prema Njoj. Jer znamo kakvu je ljubav, Ona imala prema Sinu svome i kakvu ljubav je imao Sin Njen i Bog Njen i Bog naš prema Njoj, i znamo kakvu slobodu Presveta Bogorodica ima i kakvo zastupništvo pred prestolom Gospodnjim. Zato je Presveta Bogorodica i ovaj divni, veličanstveni praznik tako utemeljen u našem narodu, jer je on negdje izvor sabornosti.“

Prota Nikola predstavlja savršen primjer života Presvete Bogorodice koji je obrazac za hrišćane u svim sferama života: Primjer ljubavi, kako voljeti Boga, primjer služenja, kako služiti Bogu i bližnjem, primjer uzdržanja i posta, kako se vladati i postiti, primjer poslušanja, kako biti poslušan u porodici i živjeti moralnim životom. On je akcentovao da hrišćani imaju još veću odgovornost da vode uzoran život, jer pred sobom imaju primjer i zastupništvo Presvete Bogorodice.

„Ovom predivnom prazniku prethodi i dvonedjeljni post koji je izuzetno važan za naše duhovno uzrastanje, da bi mogli ove tajne smjestiti u svoje srce i da bi smo mogli shvatiti koliku i kakvu ljubav imaše Presveta Bogorodica. Ako hoćemo da imamo nekoga za uzor u našem životu, onda je to Presveta Bogorodica. Ako ćemo da se naučimo kako se voli Bog do krsta, onda je to Majka Božja. Ako ćemo da se naučimo, kako se služi Bogu, onda je to Majka Božija. Ako ćemo da se naučimo kako se ponaša u hramu Božijem, onda je najbolji primjer Presveta Bogorodica. Ako ćemo da se naučimo kako treba postiti, kako treba biti poslušan u porodici, kako treba biti revnostan u svakvom pogledu, onda je to Presveta Bogorodica. Ako ćemo da se usavršavamo u moralnom, časnom i čestitom životu, imamo li boljeg primjera od Presvete Bogorodice? Mi smo djeca Božija i djeca Presvete Bogorodice. Zato mi ne možemo da se ponašamo kao što se ponaša ostatak svijeta, koji nema takve divne primjere za svoje zastupnike pred Bogom, kao što ih mi imamo. Zato je odgovornost za nas hrišćane, izuzetno velika, jer smo mi prizvani da budemo svijetlo svijetu, da se svijetli svjetlost naša pred ljudima.“

Na kraju svog obraćanja prota Nikola je posebno istakao nadahnjujuće primjere vjerne službe dva starija sveštenika prisutna na ovoj svetoj službi: protu Miluna Femića, koji služi Bogu i rodu već 56 godina i čak u penziji nastavlja da piše knjige i koji proslavlja na praznik Uspenja jubilej svoje svešteničke službe, i oca Dragana Mitrovića, koji je kao sveštenik i akademski vajar sa svojim umjetničkim darovima ukrasio nebrojene crkve, hramove, manastire širom Crne Gore i širom vaseljene.

„Da iskoristim ovu priliku i da pozdravim naša dva sveštenika koja su već, evo nekoliko godina u penziji, ali kojima je Bog dao još uvijek kreposti i snage, velike ljubavi, revnosti da služe Svetu službu Božiju, našem proti Milunu Femiću, kome je danas 56 godina od kad je rukopoložen za sveštenika. 56 godina služi oltaru Božijem i kakve su sve mjene i promjene bile i iskušenja!? Evo ga, sve je prošlo, a on i dalje kao svijeća u vjeri, ljubavi i kreposti služi oltaru Božijem. Nešto malo manje godina, ali isto tako sa velikom revnošću i naš otac Dragan Mitrović služi, a interesantno da i jedan i drugi, eto otac Milun ima dar pisanja, pa i dalje piše i stvara i u ovim godinama penzionerskim, a što da kažemo za oca Dragana Mitrovića koji i dalje ukrašava hramove i dalje zadužen za umjetničko ukrašavanje hramova ne samo u našoj Mitropoliji i Crnoj Gori, nego mnogo šire. Sve su to divni i blagosloveni primjeri koji nas ukrepljuju i podstiču da služimo Bogu, da budemo vjerni Crkvi Božijoj i da se nikad i ni po koju cijenu ne odreknemo Onoga koji je pobjedio svijet, i Onoga koji se divan i predivan projavio u Majci Božjoj i svojoj.“

Otac Milun se kratko obratio sabranom vjernom narodu istakavši da osjeća veliku radost kada vidi koliko je ljudi u hramovima, posebno pohvalivši sveštenstvo koje služi neumorno, predano i ugledno i Bogu i narodu. Prisjetio se svog svešteničkog puta, ističući da je nekada bio najmlađi sveštenik u Crnoj Gori u teškom periodu kada je u Crnoj Gori bilo svega oko 16-17 aktivnih sveštenika.

497A2724-Enhanced-NR

Tekst, foto-video: Boris Musić