U nedjelju jedanaestu po Pedesetnici, 20. avgusta 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao starješina hrama protojerej Nikola Pejović. Sasluživali su protojerej-stavrofor: Dalibor Milaković, protojerej: Miladin Knežević, kao i đakon Ilija Arzejkin.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja sabranima se obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio da pročitano začalo iz Svetog jevanđelja eksplicitno poručuje da se Carstvo nebesko ne zadobija u samozatvorenosti i samodovoljnosti već u zajednici koja podrazumijeva živi odnos jednih prema drugima:
,,Ovo današnje Jevanđelje kao da se nadovezuje i kao da nastavlja pouku od jučerašnjeg dana i jučerašnjeg velikog praznika. Pokazuje nam da se Carstvo nebesko ne zadobija samo u našem neposrednom odnosu sa Bogom, ne gledajući ništa i nikoga oko sebe. Carstvo nebesko treba da se zasluži i Gospod ga ne vezuje samo za odnos čovjekov sa Bogom, nego upućuje čovjeka i na odnos jednoj prema drugima”.
Prota Nikola je naglasio da ne možemo biti blizu Boga ako ne volimo i ne ljubimo onoga bližnjega do nas:
,,Ne možemo gazeći čast i dostojanstvo brata svoga biti blizu Boga – to je poruka ove jevanđelske priče! Poruka ove jevanđelske priče jeste i to da koliko god mi shvatili i prihvatili Boga kao Cara slave i kao Onoga koji nam donosi Carstvo nebesko ne možemo ako ne volimo i ne ljubimo brata svoga!”
On je u daljem obraćanju ukazao na važnost opraštanja ljudima, da bi i Bog nama oprostio naše dugove, budući da nema čovjeka koji nije dužan jer, kako otac Nikola pojašnjava, sve što imamo je dar Božiji:,,U molitvi Oče naš koju izgovora Gospod, on zapečaćuje ono kako treba da bude, a to je da oprostimo dugove dužnicima svojim/našim, da bi Bog oprostio i nama naše dugove. A ima li čovjeka koji nije dužan? Sve što imamo dar je Božiji. Ko je od ljudi zaslužio da ga Bog iz nepostojanja i nebića privede u biće? Ko je od ljudi zaslužio život koji nam je Bog dao? Ako smo nešto dobili onda moramo i da damo dug prema onome što smo dobili. Što više Gospod da, to je čovjek u većoj obavezi da više odgovori na to što je primio. Jedno je primiti, ali treba znati nositi to što primamo. Zato se tu projavljuje naša odgovornost i prema svome životu i svojim darovima, ali i te kako i u odnosu jednih prema drugima.Nemojte da se zavaravamo! Da mislimo ako mrzimo bližnjega svoga, ako mu smještamo pakost, ako mu ne oprostimo što nas po svojoj slabosti uvrijedi, da će nama Bog oprostiti naše grijehe. Neće ni Bog oprostiti nama! To je strašna istina pred kojom mi hrišćani moramo neprekidno da stojimo”, besjedio je prota Nikola.
U drugom dijelu obraćanja, prota Nikola je podvukao da spoljno površno ispunjavanje zapovijesti ne znači mnogo ako čovjek zlo iz srca svoga iznosi pred bližnje svoje.
,,Neće svaki koji govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko. Tu nam Gospod poručuje da sami dolazak u crkvu, na Liturgiju, sami post, pričešćivanje Svetim tajnama ne znači mnogo ako čovjek ispunjava samo spolja zapovijesti a suštinski loše i zlo iz srca svoga iznosi pred bližnje svoje! Ući će u Carstvo Božije ne onaj koji deklarativno i površno ispunjava zapovijesti, već onaj koji istinski uzme učešća u životu Hristovom, onaj koji živi po Jevanđelju Hristovom.
Ako se zagledamo u sebe, ako se zagledamo u Boga, vidjećemo da smo mi veći dužnici od svih ljudi koji oko nas na bilo koji način nama nešto duguju. Neka bi svjetlost Preobraženja Hristovog i ovi dani praznični i ovaj post učinio da budemo istinski i pravi hrišćani, odgovorni, takvi hrišćani u kojima će drugi ljudi prepoznati Hrista i ljubav Njegovu. A to ćemo moći samo ako smo spremni da oprostimo, trpimo, volimo ne samo one koje nas vole, nego da volimo neprijatelje svoje”, zaključio je protojerej Nikola Pejović.
Tekst, foto & video: Boris Musić
