Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice – Veliku Gospojinu, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služena je Sveta liturgija, kojom je načalstvovao starješina hrama, protojerej Nikola Pejović, uz sasluženje protojerejâ-stavroforâ: Miluna Femića i Dalibora Milakovića, protojerejâ: Miladina Kneževića i Branka Vujačića, jereja Velimira Bulgarina i đakona Vedrana Grmuše, a molitveno je prisustvovao i protojerej-stavrofor Dragan Mitrović.
Neposredno pred pristupanje Svetoj tajni pričešća, sabranima se prazničnim slovom obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović, koji je podsjetio da praznik Uspenja Presvete Bogorodice, iako sam događaj nije opisan u Svetom pismu, od najranijih vremena živi u svetom predanju Crkve, kao svjedočanstvo o onoj koja je svojim životom i služenjem postala najuzvišeniji primjer podlušnosti i predanosti u revnosti Bogu:
„Neka je srećan i blagosloven ovaj današnji veliki i uzvišeni praznik Usnuća i Uspenja Presvete Bogorodice. Praznik koji dolazi poslije praznika Preobraženja i koji, za razliku od Preobraženja koje je detaljno opisano u Svetom pismu, nije opisan u Svetom pismu, kao ni uopšte život Presvete Bogorodice. Ona se u cijelom Svetom pismu spominje svega nekoliko puta. Vidimo Presvetu Bogorodicu u onim ključnim momentima, u ključnim događajima. Ali zato je njena služba i njena uloga u spasenju roda ljudskoga toliko velika da je odmah nakon Vaskrsenja i Vaznesenja Hristovog i silaska Svetoga Duha na apostole zadobila veliko poštovanje, koje traje do dana današnjega.“
Govoreći o veličini Presvete Bogorodice, prota Nikola je naglasio da njena uzvišenost nije bila u isticanju same sebe, već upravo u potpunom usmjeravanju života ka Hristu. U tome se, kako je poručio, nalazi i jedna od najdubljih pouka koju Majka Božija ostavlja svakom hrišćaninu:
„Ona je ona koja je uzvišenija od heruvima i časnija od serafima. Ne bez razloga, već upravo zbog toga što u svom služenju nikada nije stavljala akcenat na svoju ličnost, nego je svo njeno služenje upućivalo na ličnost Bogočovjeka Hrista, a kroz Njega na služenje Bogu. I to vidimo odmah iz onog događaja na praznik Blagovijesti, kada je dobila glas sviše i vijest da će začeti i roditi Sina koji će spasiti svijet. Ona je odgovorila jednostavnim riječima: ‘Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj’.“
Osvrćući se na jevanđelska svjedočanstva o Presvetoj Bogorodici, otac Nikola je podsjetio da je vidimo uz Hrista u presudnim trenucima Njegovog zemaljskog života – od Rođenja do Golgote. Ona je Majka koja rađa Spasitelja svijeta u vitlejemskoj pećini, ali i Majka koja ostaje uz Njega pod Krstom, dok joj, po riječima pravednog Simeona Bogoprimca, mač probada dušu. Upravo pod Krstom, naglasio je prota Nikola, otkriva se i tajna materinstva Presvete Bogorodice prema čitavoj Crkvi:
„Vidimo je kraj Krsta Sina njenoga i Boga njenoga i Boga našega. Vidimo kako mač probija srce njeno dok gleda Sina raspetog na Krstu. Vidimo kako Sin sa Krsta govori: ‘Majko, evo ti sina’ i ‘Sine, evo ti Majke’, govoreći Svetom apostolu i jevanđelistu Jovanu, predajući svoju Majku ne samo apostolu Jovanu, nego i Crkvi Hristovoj i svima nama.“
Iz tog odnosa Majke Božije prema Hristu i Crkvi proizilazi i njena naročita bliskost svakom hrišćaninu. Ona je Majka i molitvena zastupnica onih koji joj sa vjerom pribjegavaju.
„Ima li ličnosti u životu Crkve da nam je tako prisna, da nam je tako važna u našem duhovnom životu od Presvete Bogorodice? Nema. Zato je svaki njen događaj, sve ono što je ona izgovorila, a naročito njeno služenje, primjer svakom hrišćaninu kako i na koji način treba da služimo – da sav svoj život usmjeravamo na Hrista Boga“, poručio je protojerej Nikola Pejović.
Govoreći o dubokoj ukorijenjenosti praznika Uspenja Presvete Bogorodice u životu pravoslavnih naroda, starješina Sabornog hrama podsjetio je na brojne svetinje širom pravoslavne vaseljene koje su posvećene ovom prazniku, ali i na manastire u Crnoj Gori koji svjedoče o vjekovnoj ljubavi našeg naroda prema Majci Božijoj.
„Danas proslavljamo jedan od najčudesnijih događaja i jedan od najpoštovanijih praznika, ne samo kod nas nego širom vaseljene. U Grčkoj je ovo nacionalni praznik, a u Rusiji, da ne govorimo koliko je lavri, manastira i crkava posvećeno Uspenju Presvete Bogorodice. Ali da ne idemo toliko daleko – evo i kod nas u Crnoj Gori, od manastira Savine do Podmaina, manastira Dajbabe, Pive i manastira Morače, sve su to svetinje posvećene upravo ovom prazniku, prazniku Uspenja Presvete Bogorodice. Ovaj događaj, iako nije opisan u Svetom pismu, ostao je kroz Predanje kao istinito svjedočanstvo da ona koja je rodila Izvor života i Darodavca života nije mogla ostati u grobu. Onaj koji je vaskrsao iz mrtvih i obećao da će svaki onaj ko vjeruje u Njega imati učešće u tom Vaskrsenju, došao je i uzeo svoju Majku.“
Na kraju besjede, o. Nikola je posebno ukazao na jednu od najdubljih poruka praznika – da Presveta Bogorodica svojim Uspenjem nije prestala da bude Majka Crkve i zastupnica roda ljudskoga, već da, prebivajući uz svoga Sina, nastavlja svoje molitveno služenje.
„Uzeo ju je od smrti i truleži i, kao što je ona rodila i poslije rođenja ostala Djeva, tako je ona usnula u Gospodu i poslije usnuća ostala živa. Ne da prebiva u grobu, nego da bude pored Sina svoga i da tamo svojim usrdnim molitvama i služenjem bude zastupnica roda ljudskoga.“
Završavajući praznično slovo, protojerej Nikola Pejović pomolio se za blagoslov i molitveno pokroviteljstvo Presvete Bogorodice na sve koji joj sa ljubavlju i vjerom pribjegavaju:
„Neka je srećan i blagosloven ovaj današnji praznik i ovaj današnji dan i neka bi Majka Božija bila uvijek na pomoći svima nama koji je sa vjerom prizivamo. Amin. Bože daj!“
Tekst, foto: Boris Musić
