U Nedjelju devetu po Pedesetnici u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao protojerej Nikola Pejović uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja Miladina Kneževića, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Tokom evharistijskog sabranja svima sabranima u ovome svetome Hramu obratio se starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović, koji je u uvodnom dijelu svog pastirskog slova istakao koliko je važno graditi život na temelju istinske žive vjere u Gospoda Isusa Hrista, ukazujući na riječi iz poslanice Svetog Apostola Pavla, datakva vjera koja opstane i prebrodi iskušenja, to je zapravo ona građevina – vjera i život koji će Bog blagosloviti:
,,Kako divno Apostol Pavle govori, onima kojima propovijeda riječ Hristovu: Vi ste građevina, a ja sam neimar koji je postavio dobar temelj“. Taj temelj je Hristos Bog naš i ona građevina koja se bude gradila na tom temelju, kada se provjeri kroz buru i vjetar i nevrjeme iskušenja na pučini morskoj našega života, ona građevina koja ostane, koja prebrodi to iskušenje, to je ona građevina koju će Bog blagosloviti, a samo će ostati ona koja je na tom temelju sagrađena“.
Prota Nikola je potom podsjetio na riječi apostola Pavla koje nas upućuju na činjenicu da je svaki čovjek hram Božiji koji se otkriva pred nama:
,,Apostol Pavle zatim daje još jedan epitet koji važi za sve nas, a to je da su oni hram Božiji. Svako od nas, evo mi se nalazimo u ovom prelijepom velelepnom, blagoslovenom Hramu Hristovog Vaskrsenja, ali Apostol Pavle kaže da svako od nas, da svakog brata ili sestru ili dijete koje pogledaš pored sebe, to je hram Božiiji koji se otkriva pred tobom“.
,,Toliko je važan čovjek za Boga, toliko je uzvišen čovjek pred Bogom, da mi tu Ljubav Božiju često ne možemo da shvatimo i da prihvatimo i da sa njome živimo, nego nam je nekako lakše da je se lako odreknemo i često nam ta Božanska ljubav i Božanska blizina, a naročito brat i hram Božiji pored nas smetaju i izvor su našeg nemira“. – besjedio je on.
Prota Nikola je zatim naglasio da ne smijemo dopustiti da nas bilo šta na pučini ovoga života uznemirava i odvaja od Gospoda:
,,Riječi koje je Gospod uputio svojim apostolima, važe i za sve nas. Nemojmo da budemo malovjerni i nemojmo da sumnjamo, i nemojmo da nas bilo šta na pučini ovoga života uznemirava i odvaja od Gospoda, i nemoj nikad da pomislimo da možemo svojim snagama, svojom pameću, svojom duhovnom, ili kako god hoćemo nekom drugom silom, inteligencijom da nešto uradimo. Propašćemo prije ili kasnije, jer ono što nije sagrađeno na Hristu, što nije zasnovano na Njemu – sve će propasti“.
,,Hrabro koračajmo na pučini mora našega života, zagledani u Hrista i sa vjerom da čak i ako propadnemo Gospod će nas uhvatiti za ruku.
I nemojte da gledamo samo loše, i nemojte da mislimo da sve što nam se u životu dešava: ,,E to mi je neko uradio, e to je od mojih predaka, e to je od moga komšije, e to je od ove strine, e to je od one tetke, e to je od one kume“! Nije to! To Gospod prema nama hoda i zove nas da to prezremo i da se u Njega zagledamo i da zavolimo i tu svoju snajku, i tog svog svekra i svog brata i komšiju i prijatelja i druga. Da i njega (svog bližnjeg) prevedemo preko pučine ovoga mora ka jedinome koji će nas dovesti do luke spasenja, a to je Hristos Bog naš“. – poručio je na kraju protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
