U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici danas, 19. januara 2024. godine, kada naša Sveta crkva proslavlja veliki hrišćanski praznik – Bogojavljenje, odslužena je Sveta liturgija sa velikim vodoosvećenjem.
Svetom službom Božijom predstojao je protojerej Predrag Šćepanović uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića i Dalibor Milakovića, protojereja: Miladina Kneževića, Branka Vujačića, Nikole Pejovića, jereja: Pavla Božovića, Velimira Bugarina, Konstantina Dojića, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Neposredno pred Svetu tajnu pričešća sabranima u ovome svetome hramu obratio se načalstvujući protojerej Predrag Šćepanović koji je u uvodnom slovu pastirske praznične besjede akcentovao da javljanje i objava Boga u ovome svijetu i nama ljudima znači da nijedan čovjek nije zaista sam i usamljen:
,,Vaistinu se Bog javi pokazavši da nismo sami u ledenoj samoći pustog univerzuma, nego da je svaku travku, biljku, rijeku, planinu stvorio radi čovjeka koji je kruna stvaranja Božijeg. Ovaploćenje Boga Logosa, rođenje Boga u ovaj svijet – Božić koji smo proslavili je otkrovenje tajne Svete Trojice, jer Bog se javlja kao vječna zajednica i vječni život i saživot Oca, Sina i Svetoga Duha, u svemu ravnom, u svemu savršeni i u ljubavi prema čovjeku okrenuti.”
Prota Predrag je podsjetio da je Bog svojim ovaploćenjem i javljanjem pokazao da je konkretna ličnost Bog – ljubavi, ognjište ljubavi, Sveta Trojica, Otac, Sin i Duh Sveti koji je došao da zagrli čovjeka i ukine smrt i prokletstvo:
,,Zato Bog šalje Sina Svoga Jedinorodnoga u ovaj svijet, ali kako je uvijek bilo onih koji su sumnjali u to kao što i danas ljudi kažu: Ima neka viša sila, nema sila, to je Bog ljubavi, ognjište ljubavi, Sveta Trojica, Otac, Sin i Duh Sveti koji je došao da zagrli čovjeka i ukine smrt i prokletstvo.”
On je zatim naglasio da svako ko je hrišćanin i ko vjeruje u Svetu Trojicu, nipošto ne treba da vjeruje gatarima, vračarima, vidovnjacima i lažnim prorocima:
,,Kada se krstimo, odnosno kada se obučemo u Hrista, obećavamo na krštenju tri puta da se odričemo Satane i svega onoga što nije po Bogu, da pravoslavni hrišćanin vjeruje u Svetu Trojicu, da ne vjeruje gatarima, vračarima, vidovnjacima i onim lažnim prorocima koje je Jevanđelje još opisalo prije 2.000 godina kao stranputicu i akcentovao da trebamo biti oprezni.”
U drugom dijelu svoje besjede prota Predrag je dao poseban osvrt na veliko prisustvo depresije, anksioznosti i usamljenosti što kako on podvlači dalje u svom izlaganju svakako između ostalog dolazi i od pomisli da da je Bog negdje daleko i da se Bog ne javlja:
,,Koliko se samo u današnje vrijeme usamljenih ljudi u ovoj našoj zemlji. Koliko ima penzionera kojima nema ko da nazove dobar dan, da mu de nasmije, a svi ćemo starati ako Bog da i kome Bog da. I mladih ljudi ima usamljenih, danas u svijetu imate megapolise gradove, sa po 20 miliona žitelja, a da nema nikome nazvati dobar dan, da popiju šolju čaja ili kafe. Da, ljudi su danas usamljeni, ali ta usamljenost dolazi od toga što misle da su sami, da je Bog negdje daleko i da se Bog ne javlja. A Bog se javlja svakodnevno kroz sve što vidimo.”
On je zaključio da nas Bog podsjeća neprekidno u svemu da smo Njegova čeda i da je Bog domaćin u ovome svijetu, ali kako otac Predrag podvlači, Bog je dao čovjeku i slobodnu volju da bira put svog života:
,,Sve vaše teškoće, depresije, anksioznosti, muke, bolesti, patnje, koliko je razvedenih, tužnih, sve vas Bog podsjeća da ste Njegova čeda i da je Bog domaćin u ovome svijetu. Ali, Bog nas nije stvorio kao robote, zato se često puta čini da kada čujemo za ratove, nesreće i za razna ubistva i samoubistva da se zapitamo gdje je Bog? A Bog nam je dao slobodu da hodimo Njegovim putem ili putem onoga Njegovog neprijatelja, koji je i neprijatelj čovjeka od iskoni.
Neka je blagosloven ovaj dan, dan svjetlosti i radosti, dan kada se začuo glas Boga Oca i kada je potvrdio da je dao najviše što je imao za spasenje i život svijeta, a to je Sina Svoga Jedinorodnoga”, poručio je naposlijetku protojerej Predrag Šćepanović.
Na kraju bogosluženja nakon zaamvone molitve sveštenstvo je izvršilo veliko osvećenje vode, što je običaj na ovaj veliki praznik.
Sveštenici su potom osveštanom vodom pokropili jedni druge, zatim sabrane vjernike.
