Na Sretenje Gospodnje, 15. februara 2022. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta liturgija, kojom je načalstvovao jerej Velimir Bugarin, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, protojereja: Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića i protođakona Vladimira Jaramaza.
U pastirskom slovu protojerej Predrag Šćepanović je istakao da je Hristos jedino novo pod suncem, koji može istinski čovjeka ovjenčati srećom:
,,Ko čovjeka može ovjenčati srećom do Onaj koji je jedino novo pod suncem – Bogočovjek Isus Hristos? To je Onaj koji je u četrdeseti dan po svom rođenju i ovaploćenju, po svom dolasku na Zemlju donešen u Hram i time se ispunilo staro proroštvo, da će starac Simeon neće vidjeti smrti dok ne bude vidio spasenje rodu ljudskom, odnosno dok ne bude držao u naručju Bogomladenca Hrista.
Riječ sreća je izvedena od riječi sretenje. Ako se sretnemo sa čovjekom to je sudbonosni susret našeg života. Taj i takav susret je imao i razbojnik na krstu kada je sreo Hrista sa krvavim znojem i nemoćnog u kome ni apostoli ne vidjevše Boga, ipak ovaj razbojnik Ga prepozna i spase se”, besjedio je prota Predrag.
On je u daljem obraćanju ukazao na mnoge velike i važne susrete Boga i čovjeka:
,,Nije li Gospod na dudu ugledao i carinika Zakheja i spasao ga, načinivši ga apostolom Svojim. Nije li i Marija Magdalina iz koje je Gospod izagnao toliko demona postala velika svetiteljka i veliki apostol Crkve Božije? Zato braćo i sestre razmislimo svakog dana da li se srećemo sa Gospodom, ili se pak srećemo sa zemaljskim idejama i zabludama ovog svijeta.”
Prota Predrag je podsjetio i na mnoge žrtve i ustanke kojima su nama slavni preci iz roda našega utabali put slobode i mira, posebno naglašavajući primjer velikog vožda Karađorđa:
,,Na ovaj dan slavimo i one dane strašne, kada nebesa prostenjaše od suza sirotinje raje i kada nakon sječe knezova Valjevske nahije, veliki vožd Karađorđe kome Njegoš posveti svoj Gorski Vijenac pred krstom prote Atanasija Bukovičkog na ovaj praznik Sretenja zakle ustanike. A ovom veliko srpskom ustanku prethodili su trideset ustanaka.
Nisu li bitke i na Krusima i na Martinićima upravo bile uvod u ovaj veliki ustanak? Nije li odavde sa Žabljaka Gavrilo Šibalija bio barjaktar voždu Karađorđu? A zašto pominjemo te junake? Zato što savremeni čovjek, braćo i sestre, ima jednu veliku manu što misli da sve počinje od njega samog. Zaboravljamo da pamtimo imena i djela onih koji su sve dale da ovo naše tlo, ova naša zemlja sačuva sjaj, prkos i dostojanstvo”, zaključuje on.
Naposlijetku, prota Predrag je podsjetio sve pristune da je praznik Sretenja i dan na koji se upokojio Marko Miljanov Popović:
,,Danas se sjećamo i velikog vojvode Marka Miljanova Popovića koji se na današnji dan u Herceg Novom 1901. godine upokojio. Veliki je vojvoda Marko govorio da junak čovjeku konja vodi i da junak nikad ne smije da stane na put čovjeku. On je u trenutku svog upokojenja rekao da kao Kuč umire srećan, ali kao Srbin nesrećan jer još ne bješe došlo oslobođenje.
Dok se fizički ne oslobodimo ne možemo se ni duhovno osloboditi i dok se duhovno ne oslobodimo nećemo imati ni misao o fizičkom oslobođenju. Neka nas sretanje, sretenje današnje susretne sa Bogom, sa Presvetom Bogorodicom, Svetim Simeonom Bogoprimcem i svim svetim Božijim izdancima, koji su živjeli za taj sudbonosni susret ljudske duše sa Bogočovjekom Isusom Hristom”, poručio je protojerej Predrag Šćepanović.
Tekst, foto & video: Boris Musić
