Jovan Plamenac

Protejerej Jovan Plamenac: Da li danas živimo u oslobođenom ili okupiranom Baru

(Otvoreno pismo o. Jovana Plamenca predsjedniku Bošnjačke stranke i potpredsjedniku Vlade Rafetu Husoviću prenosimo u cjelosti)

Gospodine Rafete Husoviću, predsjedniče Bošnjačke stranke i potpredsjedniče crnogorske Vlade, da li je Bar 1878. godine oslobođen ili okupiran?

Da li je moj čukunđed vojvoda pop Ilija Plamenac oslobodilac ili okupator Bara? Da li ja danas, u Baru, živim u oslobođenom ili okupiranom gradu?

Danas, sve češće, od muslimana u Baru – novopridošlih, ne starosjedilaca – čujem da je Bar 1878. godine, ulaskom crnogorske vojske u njega, okupiran.

Ne znam da li je taj stav ušao i u udžbenike školstva današnje, postokumunističke, mondijalističke Crne Gore, identifikovane kao dukljanske, odnosno montenegrinske, utemeljene na načelu „kako si se pisa“? A i ako još nije, to bi bio samo logičan slijed mondijalističkog id(e)ologiziranja crnogorskog školstva, koje je kao doktrinu prihvatilo nemanjićku vlast u Zeti (preteči Crne Gore) kao okupatorsku, Svetog Savu i Njegoša kao ideologe i promotere genocida, autentični srpski jezik kao tuđinski i autentično ćirilično pismo kao tuđinsko, američku ratno-narkotičku tvorevinu Kosovo kao državu, promiskuitet i pederastiju kao mjeru demokratije, odnosno materijalistički duh Zapada kao božanstvo.

Kažete, g. Husoviću, da više nemate volje ni da prođete pored Sat kule u Podgorici („vakufa Osmanagića“) otkad je na nju vraćen krst.

Da Vas podsjetim, krst na Sat kuli je simvol pobjede crnogorske nad turskom vojskom u ratovima od 1876. do 1878. godine, koje crnogorska istoriografija naziva Oslobodilačkim (takvim ih doživljavaju Crnogorci). I simvol – u Crnoj Gori – pobjede pravoslavlja nad islamom.

I da Vas podsjetim, nijesu Crnogorci došli u Crnu Goru silom daleko brojnije i opremljenije vojske i tu Turcima nametnuli pravoslavlje.

Podsjetiću Vas i da je, kada je Crnogorska vojska, u ratnim djejstvima 1878. godine, od Turaka preuzela Bar, knjaz Nikola lokalnim Turcima (kojih nije bilo puno) i lokalnom ranije pravoslavnom a po dolasku turske vojske, što silom što beneficijama („poturči se plahi i lakomi“), islamiziranom pravoslavnom stanovništvu (kojeg jeste bilo puno), ponudio građansku ravnopravnost. Dao im je riječ da im neće „dlaka sa glave faliti“. I održao je.

Knjaz Nikola i njegovi Crnogorci nijesu bili zlopamtila. Širinom svoje pravoslavne duše prešli su preko činjenice da su islamizirani Barani izdali ne samo svoj rod, nego prvenstveno Hrista. I da su se Turcima, koji su novopridošli vojnom silom, stavili na uslugu u borbi protiv svoje jednokrvne braće koja su ostala vjerna Hristu.

Milošću knjaza Nikole i tolerancijom lokalnog pravoslavnog življa, barski muslimani su bili punopravni građani Crne Gore (iako Crna Gora tada nije bila definisana kao građanska država, nego kao država Srba: pravoslavaca, muslimana i rimokatolika). Sasvim ravnopravno sa onima čije su pretke njihovi preci izdali i protiv kojih su ratovali učestvovali su u crnogorskoj vlasti.
Tek tada, nakon što je, 1878. godine, crnogorska vojska od Turaka preuzela Bar, kao „pečurke nakon kiše“, uzrasta čuvena barska međuvjerska tolerancija, barski suživot „tri vjere“. Toga dok su Turci vladali Barom nije bilo.

Barski muslimani odmah su postali i ravnopravni dio kulturnog života Bara. Već 1881. godine, samo 3 godine nakon što je crnogorska vojska preuzela Bar od Turaka, u ovom gradu osnovana je Srpska narodna čitaonica, prva ovdašnja institucija kulture (dok su Barom vladali Turci, tu nije bilo institucija kulture). Njen potpredsjednik bio je hodža Šabić. Barski muslimani su redovno učestvovali i u Rumijskoj litiji; za krstom Svetog Jovana Vladimira su na Trojčindan, zajedno sa barskim pravoslavcima i rimokatolicima, u pravoslavnoj litiji, izlazili na vrh Rumije.

I nakon što je kralj Nikola, 1916. godine, napustio Crnu Goru, barski muslimani ostali su njeni građani ravnopravne mogućnosti odlučivanja o sudbini države u kojoj su živjeli. Tako su Said Divanović i Suljo Petović iz Barskog okruga bili učesnici Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori („Podgoričke skupštine“) koja je 1918. godine donijela odluku o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom.

Barski suživot „tri vjere“ njegovan je i kasnije. U vrijeme Drugog svjetskog rata, u kafani na pijaci u Baru, petkom, na pijačni dan, zajedno su sjedjeli sveštenik Pavle Radunović (tetak mog oca), nadbiskup Nikola Dobrečić i muftija Murteza Karađuzović, da bi narodu pokazali da treba da živi u međusobnom razumijevanju, da ga ne ponese haos rata.

Manifestacija „Hodočašće u slavu Stare masline“, koja simvolizuje zajedništvo pravoslavnog, rimokatoličkog i muslimanskog življa podrumijskog kraja, već više od decenije, održava se na Mirovici u Baru. Njeni osnivači i organizatori su i pravoslavci i rimokatolici i muslimani. Među njima je i Suljo Mustafić (pretpostavljam da ga poznajete, g. Husoviću). Na toj manifestaciji i ja sam, više puta, govorio. Da bi ova manifestacija opstala, danas najviše truda ulažu Vojo Petrović i Mića Nikočević, moji parohijani, kojima blagosiljam slavske kolače i prekađujem kuće, Voju na Nikoljadan a Mići na Mitrovdan.

Na moju veliku žalost, barska međuvjerska tolerancija danas se vraća u vrijeme svog pretpočetka, u vrijeme kada su Barom vladali Turci.

A znate li ko je za to „zaslužan“? Pored id(e)oloških (komunističko-mondijalističkih) Crnogoraca, koji su barsko međuvjersko saglasje nastojali da podvedu pod „bratstvo i jedinstvo“ svoje id(e)ologije, uglavnom Vaši Rožajci!

Gospodine Husoviću, da li je aktuelno, i veoma napadno, programsko naseljavanje Bara i njegove okoline muslimanskim življem (pa bili oni Bošnjaci, Muslimani ili Albanci), ovovremeno oslobađanje ili okupacija Bara? Otkud odjednom toliko novopridošlih muslimana u Baru i okolini: iz Plava, Novog Pazara, sa Kosova i Metohije, najviše iz Rožaja?

Od vas Rožajaca i drugih tako navalentno novopridošlih muslimana u Bar i oko njega na jade su i domicilni muslimani. Najviše zbog toga što ste im mladež zatrovali.

Otkud iz Bara, crnogorskog simvola međuvjerske tolerancije, borci u Islamskoj državi?

Odakle vama muslimanima novac kojim kupujete Bar? Je li neko od vas prodao imovinu u Rožaju? A i ako jeste, koliko kvadratnih santimetara nekretnine u Baru može kupiti za kvadratni metar u Rožaju? Nije li Rožaje grad nezaposlenih, grad siromaštva, grad zapostavljen u crnogorskoj ekonomiji, dio Sjevera Crne Gore koji je antipod koliko toliko imućnom Jugu?

Je li vas iko ikada u državi Crnoj Gori pitao za porijeklo novca kojim kupujete Bar i njegovu okolinu? Nije li to novac od droge, kao i onaj kojim je kupljeno Kosovo i Metohija?

Identičnu situaciju ovoj danas u Baru imali smo na Kosovu i Metohiji prije 40, 30… godina.

Naravno da vas niko ne pita za porijeklo novca kojim kupujete Bar. Ne pita vas zato što Bošnjačka, kao i druge nacionalne stranke takozvanih manjinskih naroda u Crnoj Gori, već godinama održava Demokratsku partiju socijalista Mila Đukanovića na vlasti. Ne pita vas zato što je crnogorska aktuelna vlast u vašoj vlasti. Ako vi izađete iz koalicije koja je na vlasti, sa vlasti ode i DPS.

I tu činjenicu, tu „blagodat“, koristitite bezmjerno. Pod svoje uzimate crnogorske državne firme, pa i institucije. Tamo zapošljavate svoje ljude.

Ko se posljednjih godina zapošljava u državnim firmama i institucijama u Baru? Uglavnom Rožajci i drugi muslimani! Je li to oslobađanje ili okupacija Bara, g. Husoviću?

U već više mandata u kojima na vlasti u Crnoj Gori održavate DPS, raskomotili ste se, puni uvjerenja da vam se sve može. Tako ste umislili i da možete da skidate krstove po Crnoj Gori.

Jeste li čuli onu barsku: „Ne igraj, more“?