U Nedjelju dvadeset drugu po Pedesetnici, 5. novembra 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej Branko Vujačić.
Proti Branku sasluživali su protojerej-stavrofor: Dragan Mitrović, protojereji: Miladin Knežević, Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Branko Vujačić koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio na čuveno Jevanđelje o bogatašu i Lazaru.
Ova jevanđelska priča govori o tome kako je čovjeku opasno da zaboravi, da prezre, da ne vidi svoga bližnjeg, svoga brata pored sebe, makar on bio najmanji, najneznatniji i najnebitniji u njegovom životu. Naime, ispred kuće bogataša ležao je jedan ubogi bolesnik Lazar, sav u ranama od opake bolesti i psi su dolazili da ližu njegove rane.
Međutim, taj Lazar nije, kao što obično ljudi misle, zavidio bogatašu i mislio o tome kako bi on volio da bude na njegovom mjestu. Sve što je Lazar želio je da jede od mrva koje padaju sa trpeze gospodareve. Sa druge strane, gospodar ne samo da nije vidio Lazara nego nije vidio ni Boga, nije ništa mislio o Bogu nego je mislio samo o sebi. Gospodar je bio jedan egoističan čovjek a to vidimo po tome što je stalno priređivao sebi gozbe. Onda se događa i jednome i drugome nešto što je vrlo važno, što će se svima dogoditi i na šta svi zaboravljaju tokom ovog života, a to je čas smrti.
,,Umriješe i jedan i drugi, i jednog i drugog sahraniše a onda dolazi ta muka i sud, ili to što nazivamo paklom. A šta je pakao, braćo i sestre? Upravo ono što je izabrao bogataš za vrijeme svoga života. Pakao je odjeljenost od Boga i odjeljenost od bližnjega svoga” – besjedio je prota Branko.
On je naglasio da se ime bogataša sa razlogom ne pominje u Jevanđelju, dok je svjedočanstvo Lazarevo ostalo za primjer svim naraštajima, te da je njegovo ime zapisano na Nebesima:
,,Ime bogataša se ne pominje u Jevanđelju, ni u ovom ni u onom svijetu, dok se ime Lazara pominje svim pokolenjima za svjedočanstvo svim narodima o njegovom životu i primjeru. Dakle, Lazarevo je ime napisano na Nebesima”.
Prota Branko je u nastavku podsjetio i na riječi Svetog Vladike Nikolaja Ohridskog i Žičkog koji je tumačeći ovu jevanđelsku priču zaključio da su dijeleći vrijeme i prostor, ovaj bogataš i ubogi Lazar bili zapravo ogledalo duhovnog stanja ovog drugoga:
,,Kako kaže Sveti Vladika Nikolaj, ubogi Lazar i bogataš iz jevanđelske priče su bili jedan drugom ogledalo. Ubogi, siroti Lazar je bio ogledalo bogatašu da vidi svoju dušu, siromašnu i ubogu. Dok je Lazar gledajući materijalno bogatstvo bogataša u stvari gledao bogatstvo svoje duše”.
,,I mi trebamo da se trudimo da život sagledavamo iz perspektive Boga, njegovim očima, a ne očima ovog trulno, prolaznog, propadljivog svijeta”. – poručio je on.
U drugom dijelu besjede prota Branko je da se u slici i prilici bogataša i ubogog Lazara zapravo vidi slika i prilika raja i pakla:
,,U ovoj jevanđelskoj priči vidimo jasno sliku raja i pakla. Sliku skromnosti, pažnje, ljubavi, brige i odsustva svega toga. U ubogom i naizgled odbačenom Lazaru iz ove priče vidimo i mi primjer kako trebamo da živimo i da se vladamo u ovome svijetu da bi se radovali u Carstvu Božijem sa Gospodom”.
On je podsjetio da bogataš vidno i spolja nije imao nekih značajnijih prestupa i grijehova, ali da je u njemu boravilo nešto mnogo opasnije, a to je nemisrdnost:
,,Bogataš nije imao neki veliki naizgled grijeh, nije nikoga ubio, nije bio razvratnik ili nešto drugo, ali, prezirao je ubogoga Lazara, bio je nemilosrdan bogataš živeći samo radi odjeće i radi sitosti”.
,,Gospod nam jasno poručuje da najprije trebamo tražiti Carstva Božijega i pravde njegove i da će nam se sve ostalo pridodati – ono materijalno. Dakle, Gospod nam jasno kaže da prvenstveno živimo duhovno, duhovnim životom, da težimo životom i djelima Carstvu Božijem neprolaznom i da se bogatimo neprolaznim blagom”. – zaključio je naposlijetku protojerej Branko Vujačić.
Tekst, foto & video: Boris Musić
