U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja sa početkom u 8 časova, u trećoj nedjelji Velikog posta, posvećenoj Časnom Krstu Gospoda Isusa hrista, 27. marta 2022. godine, odslužena je Liturgija Svetog Vasilija Velikog, kojom je načalstvovao protojerej Branko Vujačić, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, protojereja: Miladina Kneževića, kao i jereja Velimira Bugarina i protođakona Vladimira Jaramaza.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Branko Vujačić.
U uvodnom dijelu pastirskog obraćanja, prota Branko je približio značenje i smisao proslavljanja Časnog Krsta Gospoda i Boga našeg Isusa Hrista koji je crkva ustanovila baš tokom sredinjše sedmice Velikog posta:
,,Tokom čitave krstopoklone nedjelje se poklanjamo i pjevamo pjesmu: ,,Krstu Tvome poklanjamo se Gospode i sveto Vaskrsenje Tvoje proslavljamo”. Baš ova nedjelja koja je po sredini Velikog posta Vaskršnjeg postavlja nam se u biti krst na sredinu posta da bi nas krijepio i snažio u toku posta da izdržimo vol putovanje do kraja”.
,,Upravo smo na jutrenju iznujeli krst na sredinu Hrama, baš kao što sa razlogom krst proslavljamo i on stoji u sredini posta. Međutim, treba naglasiti i to da je krst i centar i središte vasione. Krst se postavlja budući da je Bog čovjeka osmislio krstoliko, krstoobrazno. Kada raširimo naše ruke, tada mi bivamo krstoobrazni”. – besjedio je on.
Prota Branko je ovom prilikom podsjetio na činjenicu da je krst nekada bio poruga, prokazana sprava smrti, no, kako dalje on navodi, upravo veličanstvenim domostrojem spasenja Gospoda Isusa Hrista, krst postaje drvo kroz koje nam dolazi spasenje:
,,Krst koji je bio najveća sramota i prezir, bivajući sprava smrti, taj krst Gospodom našim i Njegovom žrtvom postao je životvoran, postajući ujedno i put našeg spasenja”. Kroz drvo smo izgnani iz raja, Adam i Eva naši praroditelji su pali, sagriješivši i kušajući od ploda drveta poznanja dobra i zla, ali, kroz životvorno drvo krsta dolazi nam spasenje i dolazi naš povratak u Raj”.
On je u daljem obraćanju približio i protumačio poziv Gospodnji: ,,Ko hoće da ide za mnom, neka uzme svoj krst”:
,,To jeste poziv slobode. Gospod nas poziva da po slobodi izaberemo da li želimo za Njim i da li ćemo se odreći sebe.
A kako to? Kako se odričemo sebe i ko smo to mi?
Odričemo se staroga čovjeka, Adamovog, palog čovjeka koji pliva u svojim grijesima, strastima, u padu i odričući se takvih sebe, uzimalo krst koji nam je Hristos namijenio da bi na tom krstu razapeli starog čovjeka, da bi zakucali svoj grijeh, strasti, pad, da bi se spremili nakon razapinjanja nas starih i palih na krstu za vaskrsenje novog života, preobraženog i za susret sa Hristom”.
,,Gospod kaže: ,,Ako hoćeš život svoj da sačuvaš, izgubićeš ga, a ako nećeš da ga sačuvaš ti ćeš ga zadobiti”.
Kako je to moguće?
Ako želimo da čuvamo staroga čovjeka u nama, dakle svoj pad, takav život u grijehu, onda je neminovno da ćemo izgubiti i onaj vječni život, ne samo ovaj prolazni. Ako skupimo hrabrosti da u ovoj svijetu izgubimo taj grešni, pali i prolazni život, dobićemo život vječni i Carstvo Božije”. – naglasio je prota Branko.
On je u drugom dijelu pastirskog slova ukazao na potrebu vrednovanja duše koja je pretežnija od vasione i svega materijalnog budući da je duša besmrtna, dok sve materijalno jeste prolazno i ne može naslijediti vječnost:
,,Kaže takođe Gospod: ,,Kakva je korist čovjeku i da sav svijet zadobije a duši svojoj naudi?” Šta je sav svijet? To je ovo vidljivo, materijalno i nažalost prolazno i neće ga biti i stoga ne može trajati vječno. Ali, duša je vječna i besamrtna. Duša je ono što je Bog utkao u nas i pto ne može smrt obuhvatiti. Zato je duša skuplja od svih svjetova. A tako je govorio i Prepodobni Justin Ćelijski: ,,Duša je skuplja od vasione”.
,,Ako živimo Hristom, ako se Njemu predamo i ne postidimo Njega u ovom preljubotvornom i grešnom rodu kako Gospod kaže, već Ga ispovijedamo smjelo i živimo sa Njim, mi već ovdje možemo okusiti Carstvo Božije. Kako Gospod i kaže decidno u Jevanđelju. Krstu se tvome Gospode se poklanjamo, Sveto Vaskrsenje Tvoje slavimo i ime Tvoje imenujemo, Ti si naše pouzdanje i naša nada!” – poručio je protojerej Branko Vujačić.
Boris Musić