Cvijeti Podgorica

Protojerej Igor Balaban: Neka bi nam Gospod dao vjeru Lazarevu i vjeru našeg Mitropolita Amfilohija da životom svjedočimo Hrista Vaskrsloga

U nedjelju, 25. aprila 2021. godine, na praznik ulaska Gospodnjeg u Jerusalim – na Cvijeti, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija.

 

Načalstvovao je protojerej Igor Balaban, paroh cetinjski, a sasluživali su mu protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Mirčeta Šljivančanin i Branko Vujačić, kao i protođakon Vladimir Jaramaz i đakon Velimir Bugarin.

Na Svetoj Liturgiji su pjevali i odgovarali članovi mješovite pjevnice pri Sabornom hramu, kao i hramovni hor Sv. apostol i Jevanđelista Marko iz Podgorice.

Nakon pročitanog Svetog Jevanđelja, načalstvujući protojerej Igor Balaban obratio se nadahnutim i bodrim prazničnim slovom, tumačeći pročitano Jevanđelje, kazujući o suštini ovog velikog praznika.

U prvom dijelu svog pastirskog slova on se osvrnuo na primjer promjenjivosti i prevrtljivosti pale ljudske prirode, koja se oslikava u događajima ulaska Gospodnjeg u Jerusalim i trenutka kada Isus biva optužen i osuđen od strane onih koji su se protivili Gospodu i Njegovom spasenju:

,,Čitali smo u Jevanđelju da Gospod uđe u slavi u grad Jerusalim, čitali smo da je narod klicao: ,,Osana na visinama, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje”. Isti taj narod pretvoriće se u rulju koja viče: ,,Raspni ga, raspni!”.

,,Šta nan to govori o ljudskoj prirodi? Govori nam ono što uviđamo i znamo i sami, to je onaj aspekt naše pale prirode, one kvarljive, prevrtljive, povodljive. Čim je starješinama i vlastima Isus pao najzad u šake, odjednom se taj narod preplašio, uplašio i od onog njihovog oduševljenja djelima koje je Gospod činio, taj isti narod je stigao da postane onaj narod koji Njega optužuje i pridružuje se njegovim nepravednim optužiteljima i zločinačkim izvršiocima”, podsjetio je on.

Prota Igor je potom akcentovao i namjere starješina tadašnjeg jevrejskog naroda da ubiju četvorodnevnog Lzara, obrazlozivši dalje dublje razloge i namjere takvog činjenja, budući da je Lazar po svemu bio nepokolbljivi i najutentničniji svjedok Hristove propovjedi:

,,Nije slučajno da su u te dane te iste starješine i vlasti tražile da ubiju Lazara kojeg je Gospod vaskrsao prethodnog dana. A zašto?
Zato što je Lazar najutentničniji svjedok Hristove propovjedi”.

,,Učenici jesu bili sa Njim, sa Gospodom, jesu vjerovali, ali, kako znate i sami mnogi su se pokolebali ,pa eto čak i apostol Petar se odreče tri puta Isusa.
Međutim Lazar, nakon onoga što mu se desilo, nakon što je okusio smrt i bivao vaskrsnut od strane Gospoda, zar je mogao više ikad da se odrekne Gospoda?
Zar su mogli jače da udare protivnici Hristove propovjedi od toga nego da likvidiraju, odstrane najbolji i najjači dokaz Hristove velike istine i Hristovog Jevanđelja, istine o vaskrsenju mrtvih”, naglasio je on.

Prota Igor se potom osvrnuo i na riječi samog Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, koji je rekao da će uvijek oni koji svjedoče istinu i ljubav Božiju biti na raspeću u ovome svijetu:

,,Zar nije tako u svim narodima, kroz svu istoriju? Autentični svjedoci Hristovog vaskrsenja, Božije ljubavi, stradaju. A to nam je Hristos i rekao: ,,Oni koji vas budu gonili, misliće da Bogu službu čine.” Dakle, oni koji gone autentične svjedoke Hristove, odnosno one koji se trude da idu putem Hristovim, ti ljudi su istog onog duha kao i oni koji su gonili Lazara i koji su gonili samoga Hrista”.

On je podsjetio da je nositi istinu i ljubav Božiju i svjedočiti je životom jako teško, ali je i podvukao riječi Gospodnje koje daju i veliku utjehu, budući da pokazuju da je Gospod uvijek sa nama:

„Gospod nam je ostavio tu tešku riječ, da je nosimo i pronosimo kroz svijet. Ostavio nam je da propovijedamo riječ Jevanđelja, ne samo riječju, već svojim životom i svojim djelima. I nije nas slagao da će nam lako biti u ovome svijetu. Ne! Rekao je da će biti teško, rekao je da će nas izgoniti, da će činiti svaka nepočinstva imena Njegovog radi. A sa druge strane nam je rekao: ,,Ne boj se malo stado, jaram je moj blag i breme je moje lako. A zašto nam je to rekao? Zato što nas na taj način podsjeća da je ovaj život prolazan i kratak, a da je naše istinsko življenje u vječnosti pored Boga Oca, Hrista i Duha Svetoga”.

Naposlijetku svog pastirskog obraćanja, on je povukao paralelu između Lazara i Mitropolita Amfilohija, blaženog spomena, kao primjera tvrde i nepokolebljive Božije vjere:

„Svjedoci vaskrsenja Hristovog su hrišćani. Ništa drugo nije hrišćanin do svjedok Vaskrsenja. Ovdje u ovome Hramu počiva jedan od takvih nepokolebljivih svjedoka Vaskrsenja kakav je bio Lazar. E takav je naš arhijerej koji je u temelju ovoga Svetoga Hrama.Neka bi nam Gospod svima dao vjeru Lazarevu i vjeru našeg Mitropolita Amfilohija da propovijedamo jevanđelje Hristovo, stameno i hrabro u miru i ljubavi”, poručio je prota Igor.

Boris Musić