Na nedjelju Svih svetih služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa, kojom je načalstvovao protojerej Jovan Radović. Visokoprečasnom proti sasluživali su prote Mileta Kljajević, Dragan Stanišić i Blažo Božović, kao i đakon Luka Pvićević; dok je molitveno učestvovao prota Milune Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava rukovođen horovođom Snežanom Popović, dipl. teologom.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima se obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Radović.
„Braćo i sestre, evo nas u prvoj nedjelji poslije Pedesetnice, poslije Silaska Duha Svetoga na apostole. Današnja nedjelja posvećena je Svim svetima, svima onima koji su se podvigom i svetim životom posvetili i ugodili Bogu do današnjega dana. Među njima najpre pominjemo Presvetu i Prečistu vladičicu našu Bogorodicu, Prisnodjevu Mariju, zatim Svetog Jovana Krstitelja, arhanđele, anđele i sve nebeske sile, pa onda sve one svetitelje, znane i neznane. Jer, kao što i sami znate, tokom 365 dana u godini svakoga dana proslavljamo po nekoliko svetitelja. Međutim, mnogo je veći broj onih koji nisu upisani u crkveni kalendar, ali su upisani u Knjigu života kod Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista.
Ovaj praznik nastao je još u vrijeme Sv. Jovana Zlatousta u 4. vijeku. Poslije gonjenja, koja su trajala gotovo trista godina, kada su mnogi mučenici i mučenice postradali za vjeru u Hrista Gospoda i Spasa svoga, ustanovljen je praznik Svetih mučenika. Vremenom je iz toga izrastao praznik Svih svetih, kojih se sjećamo danas, sedam dana poslije Duhova.
Crkva je odredila da ovaj praznik bude upravo poslije Pedesetnice, jer je nemoguće postati svetitelj bez Duha Svetoga, odnosno bez Svete Trojice – Oca i Sina i Svetoga Duha. Sve u našem spasenju i našem životu biva od Oca, kroz Sina, u Duhu Svetome.
Zato danas slavimo plodove i žetvu Duha Svetoga. Vidimo Svete apostole i sve svetitelje kroz istoriju. I današnje Jevanđelje ih pominje. Vidimo kakvi su bili prije primanja Duha Svetoga, a kakvi su postali poslije toga. Bili su ljudi od krvi i mesa, kao i mi. Upravo nam oni i svi svetitelji svjedoče da je svetost dostižna svakom čovjeku.
Apostol Petar se tri puta odrekao Hrista u najtežem trenutku Njegovog stradanja. Juda Ga je izdao za trideset srebrnika. Kada je Hristos bio raspet, mnogi su se razbježali, osim Sv. Jovana Bogoslova i žena mironosica; zašto Jovan Bogoslov ostaje – zato što je volio Gospoda i ljubav uništava strah. Iako su vidjeli da je On Bog, da vaskrsava mrtve, iscjeljuje bolesne, da slijepi progledaju, gubavi se čiste, hromi ustaju i da čini mnoga čudesa, ipak njihova vjera još nije bila potpuna.
Zato im Hristos poslije Vaskrsenja kaže da čekaju u Jerusalimu dok se ne obuku u silu sa visine. Upravo je to sila Duha Svetoga. Kada su se na Pedesetnicu obukli u tu silu sa visine, postali su neustrašivi i nepobjedivi. Njih dvanaestorica su srušili Rimsku imperiju, bez ispaljenoga metka, samo sa silom Božijom i silom Duha Svetoga. Tako su, silom Božijom i silom Duha Svetoga, bez mača i oružja, pronijeli Hristovo učenje po čitavom svijetu.
Današnje Jevanđelje otkriva nam i program svih svetitelja. Gospod kaže: Ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim nebeskim. Ima li šta strašnije od toga da se Gospod odrekne čovjeka pred Ocem Nebeskim? Zato treba da se trudimo da živimo po zakonu i zapovijestima Hristovim.
I mi hrišćani nosimo Duha Svetoga od trenutka krštenja. Na krštenju primamo Svetu tajnu miropomazanja, kroz koju dobijamo dar Duha Svetoga. Naš zadatak je da taj dar umnožavamo tokom čitavoga života. Kao što je govorio Sveti Serafim Sarovski: Cilj hrišćanskog života jeste sticanje Duha Svetoga. Ako čovjek ima Duha Svetoga, on se bori protiv grijeha; ako ga nema, lako pada u svaki grijeh.
Zato nam Crkva daje sva duhovna sredstva kao terapeutska sredstva: krštenje, miropomazanje, post, molitvu, milosrđe, ispovijest i, na kraju, Sveto pričešće. Upravo kroz Pričešće primamo darove Duha Svetoga i sjedinjujemo se sa samim Hristom.
Nemoguće je biti istinski hrišćanin bez Duha Svetoga. I sama Sveta liturgija ne može se savršiti bez priziva Duha Svetoga. Najvažniji trenutak Liturgije jeste molitva u kojoj sveštenik priziva Duha Svetoga da siđe i pretvori hljeb i vino u istinito Tijelo i Krv Hristovu.
Današnje Jevanđelje nas podsjeća i na riječi koje niko drugi nije tražio od ljudi kao Gospod: Ko ne ostavi oca i majku, brata i sestru, djecu i sve radi mene, nije mene dostojan.To ne znači da treba da prestanemo da volimo svoje bližnje, već da ljubav prema Hristu bude iznad svega, jer samo tako možemo postati dostojni Njegovog Carstva.
Jako je važno za nas u ovo vrijeme da razumijemo šta znači odreći se svega Hrista radi. Kako se odreći plemena Hrista radi, kako se odreći ideologije Hrista radi, bila ona komunistička ili evropska mantra, koju danas naši vlastodršci ponavljaju. Kako se odreći i onoga što najviše volimo, ako to stane između nas i Hrista.
A Hristos nam kaže: Ja vas više volim nego bilo ko drugi. Nisu nas roditelji stvorili, nego Bog. Roditelji su oruđe Božije kroz koje smo došli na ovaj svijet. Zato je Bog bliži čovjeku nego bilo ko drugi.
Međutim, Gospod ovdje ne želi da kaže da treba da zamrzimo ili odbacimo svoje roditelje i srodnike. Naprotiv. Vidimo i Njega samoga na Krstu kako, u najtežem trenutku Svoga stradanja, misli na Svoju Majku i predaje je na staranje Svetom Jovanu Bogoslovu.
Ono što Gospod hoće da kaže jeste da roditelji, srodnici ili bilo ko drugi mogu postati prepreka našem hrišćanskom životu. I tada ne smijemo nijednog trenutka da se kolebamo kome ćemo ostati vjerni – Bogu ili ljudima. Zato kaže: Ko više ljubi oca ili majku nego mene, nije mene dostojan; ko više ljubi sina ili kćer nego mene, nije mene dostojan.
Sjetimo se mnogih primjera iz istorije Crkve. Pomenimo oca Mitropolita Amfilohija, Ćiro Radović koji je imao sedam sinova. Neko ga je upitao koga od njih najviše voli. On je odgovorio: Sve ih volim jer su mi dar Božiji. Ali je dodao: Kada bi mi neko rekao: odreci se Hrista ili će svih sedam sinova biti ubijeni, prije bih pristao da izgubim sinove nego da se odreknem Hrista.
Upravo o tome Gospod govori. To su najteži trenuci u ljudskom životu. Kroz istoriju je bilo mnogo takvih primjera, a biće ih i ubuduće.
Sjetimo se i Svetog mučenika đakona Avakuma, kada su ga vodili na pogubljenje, majka mu je govorila: Sine, odreci se Hrista, pa se poslije pokaj. A on je odgovorio: Majko, hvala ti na mlijeku tvome, ali ne hvala na nauci tvojoj. Srb je Hristov, raduje se smrti. Nema veće vjere od hrišćanske“. I ostao je vjeran Hristu do smrti.
Zato Gospod od nas traži da budemo spremni, ako nas roditelji, djeca ili bližnji odvraćaju od puta spasenja i od Hrista, da izaberemo ono što je vječno i važnije od onoga što je prolazno.
Dalje Gospod kaže: Ko ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Nema hrišćanstva bez krsta. Teško je živjeti sa krstom i nositi svoj krst, jer je krst oduvek bio znak stradanja, bola i žrtve. Ali drugačije ne može. Svako od nas ima svoj krst koji mu je Gospod dodijelio da ga nosi. Važno je da ga sami ne činimo težim, svojim grijesima i svojim strastima.
Bez krsta nema Vaskrsenja. Nemoguće je biti istinski Hristov učenik ako nismo spremni da podnesemo stradanje, iskušenja i borbu sa svojim slabostima. Najteža borba nije ona spoljašnja nego ona unutrašnja, koju svaki čovjek vodi sa svojim strastima i grijesima.
Poslije toga apostol Petar pita Gospoda: Evo, mi smo sve ostavili i pošli za Tobom; šta ćemo mi dobiti?
Gospod odgovara da će svako ko je Njega radi ostavio kuću, braću, sestre, roditelje, djecu ili imanje primiti stostruko i naslijediti život vječni. Ali Gospod završava današnje Jevanđelje rečima: Mnogi prvi biće poslednji, a poslednji prvi.
Čuli smo i u današnjem Apostolu kako su apostoli i učenici Hristovi prolazili kroz velika stradanja. Svijet ih nije bio dostojan. Bili su gonjeni od careva, kneževa i moćnika ovoga svijeta. Ali danas su upravo oni najproslavljeniji. Njihova imena pominju se širom svijeta, njihove podvige čitamo i njihovim molitvama se obraćamo.
A gdje su danas oni koji su ih gonili? Njihova carstva su se srušila, njihova moć je nestala, a mnoga njihova imena su zaboravljena. Sveti apostoli i mučenici ostali su živi u pamćenju Crkve i u Carstvu Božijem. Zato i mi treba da slijedimo njihov primjer, da ostanemo vjerni Hristu i da se trudimo da živimo po Njegovim zapovjestima.
Bogu našem, milostivom i čovjekoljubivom, u Svetoj Trojici – Ocu i Sinu i Svetome Duhu – neka je slava sada i uvek i u vjekove vjekova“, poručio je protojerej Jovan Radović.
Nakon primanja Svete tajne pričešća, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
Čas vjeronauke za polaznike Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović. Dok je za polaznike Škole Sv. Naum Ohridski, čas održala, protinica Duška Stanišić.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
