Na 33. nedelju po Duhovima – nedelju po Bogojavljenju, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa.

Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je starješina ovog svetog hrama protojerej Mirčeta Šljivančanin uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića, protojereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića, dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.

Blagoljepiju bogosluženja svojim pojanjem doprinijeli su pojci Škole pojanja Sveti Đorđe, praćeni vjernim narodom Božijim.

Tokom Liturije poučnom besjedom obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin :

,,Velikim praznicima prethodi priprema – postovi, a kroz crkvena bogosluženja se pripremamo za njih. A kada dođe sam praznik, te velike događaje opet praznujemo više dana. Zašto? Da bismo u njihovoj blagodati učestvovali, da bismo je živjeli i da bi ona postala sastavni dio našeg bića i našeg života. Tako Vaskrs slavimo sve do Spasovdana, do Vaznesenja. Božić smo slavili, tako reći, do Bogojavljenja. Slavimo Bogojavljenje i nastavljamo da ga praznujemo i do dana današnjeg. Ova nedjelja je posebna u bogoslužbenom poretku Crkve i naziva se Nedjelja po Bogojavljenju. Tako i dalje učestvujemo u radosti praznika.

Zašto je to tako? Zato što je to veliki događaj – da se Bog otkrio u punoći, da je Bog naš Sveta Trojica: Otac, Sin i Sveti Duh, jedan Bog u tri Lica. Zato je Crkva ustanovila da praznovanje takvih događaja traje što duže, radi naše duše. Ali možemo reći da te velike događaje u stvari praznujemo svakoga dana.

Evo, kada je u pitanju Bogojavljenje, kada nam se Bog otkrio u punoći, mi svaki dan počinjemo molitvu u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i tako svaki dan i završavamo. Dakle, otkrivanje Boga, Svete Trojice, u Crkvi nam se neprestano događa. I sve to radi nas, radi našeg spasenja, da bismo mi u susret Bogu išli, da bi On postao temelj, cilj i smisao našeg života, jer kad god od Njega odstupimo, nismo na pravom putu.

Zato današnje Jevanđelje, koje smo čuli, a koje je nastavak jevanđelskih čitanja od Krstovdana i Bogojavljenja, govori kako Gospod odlazi u neznabožačke krajeve, u Galileju. Zašto? Da bi se ispunilo proroštvo – da će se Gospod nastaniti u tim krajevima, ali i da bi se pokazalo da je Gospod Isus Hristos Spasitelj svih ljudi, svih naroda, svih onih koji u Njega povjeruju i priznaju g+a za Boga i Spasitelja svoga.

A kojim riječima je Gospod, kada je navršio trideset godina i nakon krštenja, započeo svoju spasonosnu misiju i propovijed Jevanđelja? Riječima: „Pokajte se, jer se približilo Carstvo Nebesko.“ Te iste riječi prije Njega izgovorio je i Sveti Jovan Krstitelj. Možemo reći da se tim riječima spajaju Stari i Novi Zavjet.

Bez pokajanja nema vjere u Hrista. Bez pokajanja nema života u Hristu. Bez pokajanja ne možemo smjestiti Hrista, a time ni Oca i Duha Svetoga, u svoje srce. Duh Sveti ne silazi tamo gdje nema pokajanja. Bog ne obitava u gordom srcu. To nam Gospod poručuje svojom prvom propovijedi: ako želimo da budemo sa Njim i da budemo Njegovi, bez pokajanja to nije moguće.

A šta je u suštini pokajanje? Pokajanje je temelj hrišćanskog života, osnov života u Hristu. To je okretanje čitavog našeg bića Bogu, usmjeravanje čitavog života ka Njemu. To je ostavljanje pogrešnih puteva, misli i djela, i okretanje od tame ka svjetlosti. Kao što kaže današnje Jevanđelje: „Narod koji sjedi u tami i sjeni smrtnoj vidje svjetlost veliku.“

Ta svjetlost je Hristos. A put do te svjetlosti jeste pokajanje – da Hristos bude u centru našeg života. To nam poručuje današnje Jevanđelje, ali i Jevanđelje uvijek, kao i sam Gospod i svi svetitelji, među kojima i Sveti Jovan Krstitelj.

Neka nam Bog daruje istinsko pokajanje, da živimo po Bogu, da se borimo sa grijehom i da ga iz sebe odstranjujemo, da ne živimo po obmanama ovoga svijeta i ovoga vijeka koji nas odvaja od izvora života, jer problem nije samo u prestupanju zapovijesti, nego u tome što se time odvajamo od svjetlosti i od života. Ko prekine zajednicu sa Bogom i veže se za prolazne stvari, taj nema života. A ko se veže za Boga, vezao se za vječnost.

U tome je pokajanje: da uvijek budemo vezani za Onoga koji je izvor vječnoga života i spasenja – Gospoda našega Isusa Hrista. Amin .“

Otac je na kraju dodao da se danas proslavlja i čudotvorna ikona Mlekopitateljnica, koju je Sveti Sava doneo iz Jerusalima i koja se danas nalazi u isposnici u Kareji. Podsetio je i na predstojeći praznik Svetog Save.

Na Savindan će Sveta liturgija biti služena u 8 časova, a uoči praznika večernja služba u 17 časova, zbog održavanja Savindanske akademije u Muzičkom centru.

Po primanju Svetih Hristovih darova u Svetoj tajni pričešća, sveštenoslužitelji sa parohijanima nastavili su zajedničarenje u Svetogeorgijevskom domu, Crkvene opštine podgoričke.

Potom su časove veronauke za polaznike Škole Sveti Đorđe, i Sveti Naum Ohridski – održale protinice Nadica Radović i Duška Stanišić.