Gost radija Svetigore bio je protojerej Mirčeta Šljivančanin, paroh podgorički i starješina Crkve svetog Đorđa pod Goricom sa kojim smo razgovarali o postu kao načinu života.
O smislu i cilju posta kao i o tome šta post predstavlja u životu hrišćana otac Mirčeta ističe da se on ogleda u promjeni života pojedinca kroz posni stil života bez koga život u Crkvi ne bi bio moguć: „Post bi ukratko značio trud života po Bogu a da od sebe, sa druge strane, odstranjujemo i odbacijemo grijeh i sve ono što nas od Boga odvaja. To je zapravo post, taj trud, složeno djelo koje ima velike duhovne koristi i plodove ako se posti onako kako je to u duhu Crkve i kako je po blagoslovu Crkve. To je neprestani podvig da bi smo Bogu ugodili i da bi smo bili Božiji.“istakao je prota Mirčeta.
Otac Mirčeta se osvrnuo na pripremne sedmice pred početak Vaskršnjeg posta u kojima nas Crkva priprema, kako piše u stihirama, za „putovanje na pučini posta“ a sada bi trebali to putovanje da nastavimo sa više truda i usrdnosti da bi smo došli do cilja, praznika na praznicima a to je Pasha Gospodnja, odnosno prolazak iz smrti u život sa Hristom vaskrslim.
O bogoslužbenim osobenostima u toku posta otac Mirčeta je kazao da su ona karakteristična po lijepim bogosluženjima koja su jedinstvena u toku godine: „Naravno prva sedmica se naziva Čista zato što treba da se posebno potrudimo u tom početku i da uložimo poseban trud. Bogosluženja su intezivna i posebna. Ono što karakteriše prve dane posta jeste Pokajni Kanon svetog Andreja Kritskom koji predstavlja svojevrsnu bogoslužbenu poeziju koja se čita na povečerju u prva četiri dana posta i onda cijeli Kanon u petoj sedmici. Kroz ovaj Kanon nam se daje duhovna snaga u toku posta i naglašava se pokajanje. Post zapravo predstavlja hranjenje ljudske duše onim sadržajima koji su najvažniji a koja dobijamo kroz bogosluženja i čitanje Svetog Pisma. U stvari taj duh pokajanja koji se projavljuje u toku posta nam pomaže da se na pravi način izborimo sa svojim slabostima i grijesima i da tako očišćenji pokajanjem, molitvom i postom budemo učesnici slavlja vaskrsenja Hristovog.“
Na kraju razgovora otac Mirčeta je istakao potrebu da se svi uključe u dinamiku posta, koja bi pored suzdržavanja od hrane podrazumijevala aktivno uključivanje i posjećivanje bogosluženja u crkvama: „Mi se zapravo kroz njih vaspitavamo i dotičemo Onoga zbog Koga postimo i radi čega postimo a takođe je značajno da se naš post vidi u dobru u svakodnevnom životu u odnosima sa našim bližnjima, i da se vidi da smo ljudi koji se trude da po Bogu žive.“