U nedjelju 3. novembra 2024. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović. Proti Nikoli sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević i Branko Vujačić,kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom Liturgije svima sabranima u ovom Svetom Hramu obratio se načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je zaključio da savremenom čovjeku i savremenom svijetu izuzetno potreba puka i poruka jevanđelska o ljubavi i trpljenju prema ljudima, jer kako prota Nikola kazuje, potrebno je dostiči tu savršenu ljubav da bi razumjeli Božiju savršenu ljubav:
,,Ako je nešto potrebno savremenom čovjeku i savremenom svijetu, onda je to upravo jevanđelska pouka i poruka da ljubimo neprijatelje svoje. Ali prije toga, znajući da je za sve nas to veliko raspeće i gotovo nedostižno, Gospod nas upućuje kako i na koji način da to dostignemo.
Da dostignemo tu savršenu ljubav da bi smo mogli i Njega da razumijemo, da bi smo mogli da se nazovemo sinovima Carstva“.
U daljem obraćanju prota Nikola je poručio da Bog hoće cijeloga čovjeka, jer je Bog dao čovjeku Sina svoga – ono što je najviše imao, najbliže i najuzvišenije:
,,Sve je dakle u ovome životu, vezano sa vječnim i nepralaznim životom. Nije dovoljno samo da držimo jedno, a da pet drugih stvari ne držimo.
Bog hoće cijeloga čovjeka. I to je jedna od najvećih zamki, mnogih ljudi. Kaže: ,,Ja sam pomagao, ja sam ovo radio, ja sam ono radio“, a ovamo radi hiljadu nekih drugih nečasnih i nemoralnih stvari.
Nemože tako. Bog hoće cijeloga čovjeka, zato što je Bog čovjeku, dao cijeloga Sebe bez ostatka. Dao je Sina svoga, ono što je najviše imao i najbliže, i najuzvišenije dao je čovjeku. Da svaki onaj koji u Njega vjeruje, ne pogine, nego da ima život vječni“.
U durgom dijelu obraćanja prota Nikola je rekao da je potrebno zagrijati srce ljubavlju budući da se Bog ne može useliti u srce hladno, koje nema snage da oprosti bližnjem:
,,Kao što sunce podjednako grije i grešnike i pravednike, tako i Božija milost podjednako miluje pravednike i grešnike.
Bog nas čeka upravo da tom ljubavlju prema bližnjima i prema daljnjima, prema prijateljima i prema neprijateljima zagrijemo naše srce da bi mogao da se On useli u nas“.
,,Ne može se Bog useliti u hladno srce. Ne može se Bog useliti i dotaći srca koje nema snage da oprosti bližnjem svome. A da ne govorimo da se ne može dotaći onoga srca koje je spremno da učini i zlo bližnjem svome i da preko nevolje i zla brata svoga dolazi do nekog uspjeha, do nekog zadovoljstva, do neke svoje budućnosti. Ne može se na tome graditi budućnost ni lična čovjekova, ni zajednička, ni porodična, ni društvena, ni budućnost u Državi“.
On je naglasio da ukoliko treba nešto i nekoga da mrzimo, onda je to grijeh i neprijatelj roda ljudskog koji je laži čovjekoubica od početka:
,,Jedino koga treba da mrzimo je neprijatelj roda ljudskoga, onaj nepomenik koji u nama stvara smutnju i pometnju, koji nas uvijek tjera na zlo i naopako, koji nas uvijek tjera i našu umisao naginje na to da klevećemo, da mrzimo brata, da mrzimo jedni druge, da mislimo da nema nade, da je sve propalo, da nema budućnosti. Zamrzimo onoga koji nas ubjeđuje kroz misli i kroz um i kroz razum i kroz srce, da nema nam spasa i spasenja“.
,,Gospod je došao u ovaj svijet i Njegovim dolaskom, ovaj svijet ima i spasenje. Jer je upravo taj Spasitelj sa nama i među nama“. – poručio je na kraju protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
