28. maja 2020. godine, na Spasovdan, na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, sa početkom u 8 časova, proslavljena je liturgijski hramovna slava crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici.
Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej Predrag Šćepanović, uz sasluženje protojereja-stavrofora: Dalibora Milakovića, protojereja: Miladina Kneževića, Mirčete Šljivančanina, Nikole Pejovića, jereja Leke Vujisića, kao i protođakona Vladimira Jaramaza i đakona Pavla Božovića.
Tokom Liturgije mnogobrojno sabranom vjernom narodu, nadahnutim prazničnim pastirskim slovom, obratio se nastojatelj Crkve Svetih Novomučenika Momišićkih i paroh momišićki – protojerej Nikola Pejović.
Otac Nikola se u svom prvom dijelu pastirske besjede osvrnuo na suštinu praznika Vaznesenja Gospodnjeg, naglašavajući da uprkos tome što su u našem poimanju rastanci teški i bolni, Vaznesenje Gospodnje na nebo je rastanak koji je dijametralno različit od svih ostalih, budući da nosi radost:
„Sav naš ovozemaljski život satkan od susreta i od rastanaka. I većina tih rastanaka su teški i bolni i nose tugu sa sobom. Naročito onda kada se rastajemo u smrtnom času od naših najdražih.
Međutim, ovaj rastanak, Gospoda od učenika Njegovih, na dan Njegovog Vaznesenja, drugačiji je od svih ostalih rastanaka. Zato što poruka Hristova pri rastanku učenicima Njegovim, a preko njih i svima nama glasi: ,,Radujte se! – Radujte se jer ja sam sa vama do svršetka svijeta i vijeka!“
„Gospod se vaznosi na nebo, ne da bi ostavio svoje učenike, nego da bi bio još prisniji i Bogu Ocu odakle se predvječno rađa i odakle je sišao među nas ljude i da bi tako bio bliži i svima nama, osnivajući Crkvu svoju koju ni vrata pakla neće nadvladati.“ – pojasnio je on.
Otac Nikola je u daljem obraćanju ukazao i na to da je Gospod svojim Vaznesenjem, nebo spustio na zemlju:
,,Vaznesenje je praznik radosti. Istinske radosti, zato što je to dan spasenja čovjekovog i zato se ovaj dan i naziva Spasovdan. Gospod se vaznosi na nebo da bi nebo spustio na zemlju. Upravo to nebo, blagoslov Božiji, tu radost života u Njemu, da bi se i mi ljudi vaznosili na nebo. I da bismo i mi ljudi, i ako zemljani, postali sinovi tog i takvog neba.“
,,I ako zemljom hodimo, treba da nebom živimo. Crkva Hristova koju je Hristos osnovao, jeste u vremenu i jeste u ovom svijetu, ali ona nije od ovoga svijeta. Jer hramovi Božiji, oni su parče neba na zemlji.“ – poručio je on.
Otac Nikola se u drugom dijelu svog obraćanja osvrnuo na devastaciju i stagnaciju duhovnog života crkve, naročito nakon Drugog svjetskog rata, kao i na period obnoviteljstva koji se desio krajem osamdesetih godina koji je konkretno za ovaj hram predvodio sadašnji strarješina Sabornog hrama protojerej-stavrofor Dragan Mitrović:
„Nakon Drugog svjetskog rata, naši hramovi su bili razrušeni, no, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina ovaj hram Vaznesenja ponovo se obnavlja. Naš otac Dragan Mitrović sa svojom bratijom od kojih su mnogi i sada ovdje među nama kao svjedoci te duhovne obnove, obnavlja ovaj hram Božiji.
Ovaj hram je vaznio mnoge mlade duše, a među njima i nas ovdje prisutne sveštenike. Vaznio nas je u svešteničku službu da bi svoj život i život drugih ljudi sa kojima nas Bog susreće i spaja, upućivali upravo Hristovim putem.“
Naposlijetku, na samom kraju svog pastirskog slova, otac Nikola je nerado konstatovao da mnogima danas u ovo vrijeme vjera smeta, te da su crkva i Hristos ponovo na krstu, ponovo u stradanju i raspeću:
„Moramo i to da pomenemo kao svjedočanstvo, moramo sa tugom i sa žalošću da konstatujemo da mnogima ta vjera u Hristovo raspeće, Vaskrsenja i vaznesenje danas smeta. Moramo konstatovati da je ponovo crkva, a kroz nju i Hristos na raspeću. Ali, upravo ovaj današnji dan i pjesme koje pjevamo, daju nam utjehu, snagu, radost i znanje da ćemo ipak pobijediti, jer je Bog pobijedio u kratkim i jednostavnim riječima: ,, Ja sam sa vama…“ – ali ovo bukvalno prevodim: ,,…i niko vam ništa ne može!“ U tom saznanju Božijeg prisustva, Božanske sile, blagodati i ljubavi i naše želje, službe, pravde i istine mi proslavljamo ovaj praznik.“ – poručio je otac Nikola.
Ovogodišnji domaćin i kum hramovne slave gospodin Jovan Mitrović sa porodicom, predao je kumstvo za sljedeću godinu gospodinu Zoranu Miloviću.
Boris Musić
