U Nedjelju četvrtu po Pashi, u Nedjelju raslabljenog, 7. maja 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao starješina Hrama protojerej Nikola Pejović. Proti Nikoli sasluživali su: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Branko Vujačić kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnoj riječi svoje pastirske besjede dao poseban osvrt na pročitanu jevanđelsku priču koja sadrži pouku i poruku svevremenu i uvijek savremenu budući da je Hristos je jedino novo pod suncem kako navodi otac Nikola, koji uvijek Sobom donosi novinu koja je potrebna za naš život i naše spasenje:
,,Iza jevanđelskih priča otkrivamo jednu pouku i poruku svevremenu i uvijek savremenu. Jer Hristos je jedino novo pod suncem koji uvijek Sobom donosi novinu koja je potrebna za naš život i naše spasenje. Čuli smo ovu jevanđelsku priču u kojoj u dane praznika Gospod izađe u Jerusalim ,a u Jerusalimu postoji banja koji se jevrejski zove vitezda i oko nje i u njoj bjehu pet trijemova i ispod tih trijemova ležalo je mnoštvo bolesnika: slijepih, hromih, gluvih, raslabljenih, svi su oni čekali da na taj dan praznika dođe anđeo Gospodnji i da zatalasa vodu i kao što čusmo u ovoj jevanđelskoj priči, prvi koji bi ušao u vodu ozdravio bi ma od kakve bolesti bolovao”.
,,A šta je tako važno u ovoj jevanđelskoj priči za nas savremene hrišćane? Koja nam je to poruka koju Gospod i Crkva Hristova šalju nama savremenim hrišćanima kroz ovu jevanđelsku priču? Ti trijemovi u kojima leže bolesnici nisu ništa drugo nego trijemovi šara zemaljskog u kome leže bolesni i raslabljeni i nemoćni ljudi. A ta banja vitezda je ništa drugo nego Crkva Hristova”. – pojasnio je on.
Prota Nikola je ukazao na to da se u ovoj jevanđelskoj priči o Gospodu i raslabljenom ogleda između ostalog i ljudski egoizam fokusiran samo na sebe i svoje potrebe i rješenje sopstvenih problema prilikom kojeg se zaboravlja čovjek do nas – bližnji:
,,Iz ove jevanđelske priče vidimo kako su ljudi egoistični i kako gledaju samo sebi da pomognu i samo da riješe svoj problem. Zato ako bi se uzburkala voda nastao bi pravi stampedo, ne bi gledali jedni na druge, samo da se domognu nekako te vode i da se iscijele od svojih bolesti. Dakle onaj koji je bio manje bolestan, on je imao veće šanse, onaj koji je bio fizički sposobniji veće je imao šanse od ljudi nepokretnih, slijepih od kojih je upravo bio i junak ove priče – raslabljeni, koji je ležao na odru i koji nije mogao sam da siđe u tu banju”.
On je akcentovao da je samoća bolest današnjeg savremenog čovjeka, kao što je bila i onda u vrijeme ovaploćenja Boga Logosa:
,,Zato Gospod dolazi baš njemu koji ko zna koliko godina i koliko dugo čeka da i on jednoga dana vjerujući siđe u tu banju, u tu vodu da se iscijeli. Gospod mu postavlja pitanje koje postavlja svima nama kroz Crkvu Svoju: ,,Želiš li da budeš zdrav?” A on mu odgovara: ,,Nemam čovjeka”. Samoća koja obuzima ovog raslabljenog je i bolest današnjeg savremenog čovjeka. I mi osjećamo često tu samoću i često u sebi osjećamo da nemamo čovjeka da nam pomogne u nekoj našoj muci, u nekom našem iskušenju i u nekim našim životnim problemima”.
Prota Nikola je podsjetio da nas ova jevanđelska priča zapravo upućuje na zaključak da smo prizvani na ljubav i na upućenost jednih na druge, nasuprot toga da trčimo jedni preko drugih da bi ostvarili neki svoj cilj:
,,Ova jevanđelska priča upućuje na to da smo prizvani na ljubav, da ljubimo jedni druge, da budemo upućeni jedni na druge a ne da trčimo jedni preko drugih da bi ostvarili neki svoj cilj ili neku svoju želju pa makar to bilo i iscjeljenje od neke bolesti”.
On je u nastavku obrazložio da Hristovim dolaskom u ovaj svijet i osnivanjem Crkve Hristove čovjek nema više pravo da osjeti samoću, budući da je Onaj koji nam u svemu pomaže i koji nas nikad ane zaboravlja upravo Gospod naš Isus Hristos:
,,Svako od nas može da se prepozna u ovoj jevanđelskoj priči. I po osjećaju samoće, ali i po egoizmu koji nas često tjera da je važno da se ja spasim, pa eto možda je najveći domet naše brige šta će se desiti sa našom porodicom ili bližnjim prijateljima. I u tom stanju i osjećanju mi zaista nemamo čovjeka. Hristos dolazi ovom raslabljenom, a on time dolazi i svima namami sve nas pita: ,,Hoćete li da budete zdravi?” Dolaskom Hristovim u ovaj svijet, osnivanjem Crkve Hristove nema čovjek više pravo da osjeti samoću, jer čovjek koji će nas pustiti u tu banju Vitezdu je došao i taj čovjek je Gospod naš Isus Hristos”.
,,On nas kroz tajnu Krštenja pogružava i postajemo članovi Jedne Svete Saborne i Apostolske Crkve, te banje Vitezde u kojoj se liječimo od onih suštinskih bolesti, od smrti, grijeha, đavola. To je jedini istinski neprijatelj čovjekov. Zato je ovaj raslabljeni lik u svima nama i svi smo mi nemoćni da sami pobijedimo i prevaziđemo i smrtnost i grijehovnost i da pobijedimo demonsku silu, bez Božije pomoći, bez tog istinskog i pravog čovjeka i istinskog i pravog Boga, čovjek ne može sići ni u kakvu vodu, banju spasenja i ne može dobiti iscjeljenje”. – zaključio je on.
Prota Nikola je naposlijetku poručio da ni naša pamet, snaga ili bilo kakav položaj ne može suštinski pomoći osim Hrista, a to znači kako on dalje pojašnjava da je za svako rješenje naših problema potrebno da se uputimo ka Hristu, jer će nas On povesti u sigurnu luku spasenja:
,,Po svojim slabostima, tragamo za mnogim ljudima, od kojih tražimo pomoć. Ali istinske i prave pomoći možemo samo dobiti, ona samo može doći od Bogočovjeka Hrista. On je mjera čovjekova, On je nada čovjekova, On je jedino pouzdanje čovjekovo. Ovih dana kad osjećamo zaista raslabljenost, ne samo svoju, već cijelog društva, pa ako hoćete i cijelog čovječanstva, ko nam može pomoći? Da li naša pamet, naša snaga, naš um i neko naše znanje ili neki naš položaj i pozicija? Niko i ništa nam ne može pomoći osim ovoga Čovjeka i ovoga Boga koji je raslabljenog spustio u banju. Zato smo prizvani da uzmemo odar svoj, a to znači svoju slabost i nemoć i da se uputimo ka Hristu, jer će nas On povesti u sigurnu luku spasenja”.
,,On će nas prevesti kroz buru ovoga života i uvesti u tu mirnu luku Carstva Nebeskog koju je svojim Vaskrsenjem otvorio i učinio pristupačnom za svakoga čovjeka koji u Njega vjeruje”. – rekao je protojerej Nikola Pejović.
Nakon Svete Liturgije, sveštenstvo Hrama blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija odslužilo je pomen postradalima u tragediji koja je zadesila narod u Republici Srbiji u srijedu 3. maja i četvrtak 4. maja 2023. godine u kojima je život izgubilo 17 osoba.
Boris Musić
