U Tominu nedjelju, 23. aprila 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović. Proti Nikoli sasluživali su: protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojereji: Miladin Knežević i Branko Vujačić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima u ovome Svettom Hramu obratio se pastirskim i prazničnim slovom načalstvujući protojerej Nikola Pejović, koji je u uvodnom dijelu obraćanja ukazao na to da je Vaskrsenje Hristovo vododjelnica koja dijeli ljude na dvije grupe:
,,Vaskrs kao vododjelnica istorije ljudske, dijeli ljude na dvije grupe ljudi. Jedna grupa je ona koja svoj život temelji na događaju Vaskrsenja Hristovoga, a druga je ona koja neprekidno preispituje, sumnja i dovodi u pitanje ovaj veličanstveni i nebozemni događaj”.
Prota Nikola se osvrnuo i na ličnost Svetog apostola Tome, u kojoj se ogleda svaki čovjek:
,,Evo, nedjelju dana poslije tog slavnog događaja Crkva nam daje Apostola i Jevanđelistu Toma kao jednu ličnost u kojoj se ogleda svaki čovjek, nema čovjeka koji u pojedinim trenucima svoga života ne posumnja ili ne traži da ono u šta vjeruje makar malo opipa, dodirne, da i na taj način svojim očima, ušima i svim svojim čulima dobije potvrdu za ono u šta vjeruje”.
,,Cjelokupni savremeni svijet je sazdan upravo na tome, samo ono što se može očima vidjeti i ušima čuti i rukama dodirnuti, to je ono na čemu ljudi u velikoj mjeri i danas temelje svoj život”. – zaključio je on.
Prota Nikola je zatim naglasio da nije slučajno što je ovaj praznik i ovaj dan i ova tako čudesna i veličanstvena ličnost Apostola Tome data u ovom događaju poslije Vaskrsenja Hristovoga:
,,Nije slučajno što je ovaj praznik i ovaj dan i ova tako čudesna i veličanstvena ličnost Apostola Tome data u ovom događaju poslije Vaskrsenja Hristovoga. Čini mi se da ovim Crkva još jednom potvrđuje da najbolje zna prirodu čovjekovu, da neće da nam pokaže ovaj događaj kao neki magijski čin u kome je Hristos Vaskrsao i odjednom su svi kao na nekom tasteru i čarobnom štapiću morali da povjeruju u taj događaj”
On je podsjetio da i danas kao i tada u vrijeme neposredno nakon Vaskrsenja Hristovog postoji ta sumnja, postoji to traganje, postoji neprekidno preispitivanje i sebe i vjere:
,,I tada kao i danas, postoji ta sumnja, postoji to traganje, postoji neprekidno preispitivanje i sebe i vjere i zato apostol Toma kako kaže otac Justin se nasumnjao za sve sumnjalice. Gospod nije prezrio tu njegovu sumnju, ne samo da nije prezrio, nego je sam došao da ispuni ono što je apostol Toma želio, dao mu je i svoja rebra i svoje rane od klinova da dodirne, dotakne, stavi svoje ruke, da vidi i opipa da je to zaista taj Hristos koje je nio u petak razapet na Krstu”.
,,Apostol Toma vidjevši sve to, više nije ispitivao kako se to desilo, niti želi da čuje detalje kako je Gospod vaskrsao, nego je uzviknuo: ,,Gospod moj i Bog moj!” A Gospod mu odgovara: ,,Ti si vidio i povjerovao si, a blaženi su oni koji ne vidješe, a povjerovaše”. Time Gospod daje vjeru kao novi odnos, vjeru da mi koji nismo vidjeli rane Hristove, koji nismo opipali rebra i stavili ruke u rane od klinova, da mi vjerujemo jer postoje svjedoci koji su to vidjeli i opipali, a jedan od svjedoka je i apostol Toma”. – besjedio je prota Nikola.
On je u drugom dijelu svog nadahnutog prazničnog slova rekao da se Tomina nedjelja još i naziva nedjeljom potvrde Vaskrsenja Hristovoga:
,,Ova nedjelja se još i naziva nedjeljom potvrde Vaskrsenja Hristovoga. Još jednom da se posvjedoči da je Hristos zaista Vaskrsao. To Tomino ne vjerovanje je zaista ljudski i kako može čovjek da povjeruje da postoji neko među nama ko je pobijedio smrt, naročito kada živimo u svijetu u kome smrt još uvijek vlada. Zaista treba duboki pokret duše i srca čovjekovog da u to povjeruje. Međutim, kada tu vjeru otkrije čovjek, onda u toj vjeri nađ esav smisao svog života”.
U daljem pojašnjenju prota Nikola je ukazao na to da zapravo Tomina nedjelja, Nedjelja poslije Pashe nas još jednom ovako slabe, kolebljive, nemoćne, govori i svjedoči da je Hristos zaista Vaskrsao:
,,Ako Hristos nije vaskrsao kako kaže Sveti Apostol Pavle, onda je uzaludna i vjera vaša i propovjed naša. Onda je sve uzaludno. Uzaludno je i čovjekovo rađanje, napredovanje, življenje, sve je uzaludno ako smrt nije pobijeđena i zato ova nedjelje o Vaskrsenju, Nedjelja poslije Pashe, ona nas još jednom ovako slabe, kolebljive, nemoćne, još jednom nam govori Hristos je zaista Vaskrsao! Jeste, jer se pokazao i onima koji su sumnjali, kao što vi sumnjate i onima koji su tražili dokaze kao što ih i vi tražite i onima koji su htjeli očima i rukama da vide, da opipaju – i njima se pokazao”.
,,Hristos je zaista Vaskrsao, jer je četrdeset dana poslije svoga Vaskrsenja hodio i javljao se svojim učenicima, jeo, razgovarao sa njima i upućivao ih na ono što se imalo dogoditi. Nema te bajke koja bi mogla trajati ovoliko godina, nema toga opijuma koji bi mogao trajati ovoliko da uvijek iznova ta radost i sila Vaskrsenja Hristovoga tako djeluje u nama, zato što je ovaj događaj zaista istinit i zato što je Hristos kao što kaže apostol Toma: Bog naš i Gospod naš!” – zaključio je naposlijetku protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
