Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja prvovrhovne apostole Petra i Pavla, na Petrovdan, 12. jula 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović.
Proti Nikoli su sasluživali: protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, kao i jerej Velimir Bugarin.
Neposredno pred Svetu Tajnu Pričešća svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio zašto proslavljamo apostole i zašto je njihovo svjedočanstvo toliko silno da se čuje u svim vremenima, krajevima i do kraja vaseljene:
,,Ko su zapravo Sveti apostoli i zašto ih mi proslavljamo i zašto je njihov glas tako jak, silan i moćan da se čuje u svim vremenima, krajevima i do kraja vaseljene kako je to najavio psalmopojac David?
Apostoli su bili svjedoci Hristobog života, svjedoci svega onoga što je Gospod učinio tokom svog boravka ovdje među nas i mi ih jednim dijelom slavimo i zbog toga, ali bilo je i drugih svjedoka. Njihova slava nije samo ni zbog toga što ih je Gospod izabrao i dao im vlast da i oni čine isto što je i On činio. Slavimo ih zato što su oni temelj i osniva Crkve, temelji one vjere na kojoj je sazdao Crkvu koju ni vrata paklena nadvladati”.
Prota Nikola je u daljem izlaganju podsjetio na kontinuitet postojanja Crkve i na apostolsko prejemstvo:
,,Jedno od obilježja Crkve Hristove jeste da je ona apostolska, što znači da ona to svjedočanstvo Hristovo, taj život sa Hristom i u Hristu i tu silu kojom je Gospod darovao svete apostole da ta sila i danas i do kraja svijeta i vijeka stanuje u Crkvi Hristovoj. Kada bismo išli od našeg Mitropolita, pa onoga ko je njega hirotonisao, pa do onoga koji je toga nekog hirotonisao, tako bi braćo sestre došli do samih apostola, oni su ustanovljavati pomjesne crkve”.
On se potom osvrnuo na dijalog Gospoda Isusa Hrista sa učenicima, apostolima u kojem je Apostol Petar nadahnut Duhom Svetim ispovijedio vjeru u Gospoda kao Sina Božijeg na kojem temelju se temelji i vjera naša:
,,Šta kažu ljudi ko sam Ja?” – pita Hristos u jednom trenutku svoje apostole. Kada bi danas pitali ljude: Šta vi kažete ko je Crkva? Šta je Crkva? Neki bi rekli to je Tijelo Hristovo, neki bi rekli to je neka ustanova, neki bi opet rekli DS je to neka druga zajednica, neki bi čak i pogrdno nešto rekli za Crkvu. A On kaže: ,,Šta vi velite, ko sam Ja?” A Petar onako kako ga je Bog dao vatrenog kaže: ,,Ti si Hristos Sin Boga živoga.” I Gospod mu na to odgovara da je blažen Simon Petar jer će na toj njegovoj vjeri saznati Crkvu koju ni vrata pakla neće nadvladati”.
,,Dakle, temelj naše vjere jeste da je Isus Hristos Sin Boga živoga koji je došao među nas i postao čovjek, koni je uzeo ljudsku prirodu i skupio ljudsku prirodu; obožio je, vaskrsao i pobjedio smrt i grijeh i đavola i vaznio ljudsku prirodu i postavio je sa desne strane Boga i Oca”. – besjedio je prota Nikola.
U drugom dijelu pastirskog slova on je govorio o živom primjeru apostola Petra u kojem je i griješio ali se i kajao i popravljao i plameno svjedočio svoju vjeru u Gospoda u čijem primjeru se kako akcentuje otac Nikola zapravo otrkiva ličnost svakog čovjeka:
,,Kada god imamo neki problem i neko iskušenje i sa sobom i sa drugima i u porodici i na poslu, nemojmo da tražimo samo rješenja, nego da naš život se utemelji na Hristu Sinu Božijem i Sinu čovječijem. Šta da kažemo o Apostolu Petru koji je tako revnostan da prvi ispovijedi Sina Božijega, a opet i da prvi poklekne i da se odrekne! Kada je Gospod uhvaćen sva ona hrabrost apostola Petra je nestala, koliko samo malo čovjeku treba da poklekne! A koliko mu malo treba da se ponovo vrati i da strada za Hrista!”
,,Zaista u ličnosti Petrovoj otkriva se ličnost svakoga čovjeka. Otkriva se autentičnost naše vjere, autentičnost Jevanđelja – to je čovjek! Slab i nemoćan, pa i da se nekad odrekne dobra i istine, da zapadne u neki grijeh, ali isto tako i sposoban da uz pomoć Božiju se uzdigne i da izađe iz toga i da se projavi kao istinski čovjek Božiji”. – zaključio je on.
Prota Nikola se zatim osvrnuo i na lik i djelo svetog apostola Pavla, koji je od gonitelja hrišćana došao do toga da svojim životom bude jedan od najvećih svjedoka i propovjednika Hrista raspetoga, vaskrsloga i vaznesenoga:
,,Pored apostola Petra, da kažemo par riječi i o apostolu narodâ – Pavla. On nije bio među svjedocima Hristovim za vrijeme njegovog života. On je bio jedan od onih jevrejskih učitelja koji je gonio hrišćane, ne samo u Jerusalimu nego i van Palestine. Pa je na jednom putu za Damask kada je krenuo da goni hrišćane kao pagane Gospod mu se javio i rekao: ,,Savle, Savle, zašto me goniš?!” A on je vidio svjetlost neizrecivu i vidio je Gospoda pred sobom i rekao mu je: ,,Ja ne gonim tebe Gospode, nego gonim jeretike”, a Gospod se tu poistovjećuje sa svakim od nas i kaže: ,,Kad goniš njih i mene goniš!” Oni koji gone hrišćane, oni koji gone Crkvu Hristovu, oni gone i Hrista, to nas uči susret apostola Pavla sa Gospodom”.
,,Apsotol Pavle od tog trenutka postaje jedan od najvećih svjedoka i propovjednika Hrista raspetoga, vaskrsloga i vaznesenoga. Najviše knjiga, polovinu knjiga u Svetom Pismu Novoga Zavjeta napisao je baš taj gonitelj hrišćana – apostol Pavle. Njega nazivaju i apostolom slobode, ljubavi i radosti. Zato što je govorio ne o slobodi koja treba da nas fizički oslobodi, već o slobodi u Hristu. A apostol ljubavi zato što je o ljubavi govorio kroz onu najdivniju himnu napisanu o ljubavi, koja govori i svjedoči da ma šta imali makar i cijeli svijet i sve znanje i svu silu, ako ljubavi nemamo – ništa smo!” – poručio je naposlijetku protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
