Protojerej Nikola Pejović

Protojerej Nikola Pejović: Zavolimo jedni druge kao što je Gospod zavolio nas

U nedjelju četvrtu po Pedesetnici na dan kada naša Sveta crkva proslavlja praznik Prepodobnomučenika Prokopija, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović, starješina Hrama.

Tokom Liturgije sabranima se obratio prazničnim slovom protojerej Nikola Pejović koji je podrobnije približio i protumačio začalo iz Jevanđelja koje nam govori o iscjeljenju kapetanovog sluge.

Naime, nakon što je Hristos održao “Propovjed na gori”, kreće prema Kapernaumu, mjestu u kojem se nastanio. Jevanđelje nam kaže da “za njim pođe mnogo naroda” (Mt. 8,1). Svi koji su bili dotaknuti Hristovim riječima, krenuli su za Njim. Oni Ga prate, žele da budu tamo gdje je i On.

Kad je Hristos ušao u svoj grad, prilazi mu jedan rimski kapetan, paganin, koji ga moli da Hristos dođe i iscijeli njegovog slugu. Kapetan je bio niži oficir rimskih jedinica koje su brojale 100 vojnika. Grčka riječ za kapetana koju nalazimo u današnjem Jevanđelju je εκατόνταρχος što znači komandir stotine, ili centurion (od latinskog centurio).

Prota Nikola je u uvodnom dijelu obraćanja naglasio da ova jevanđelska priča pokazuje da vjera ne biva od čuda, nego da čudo biva od vjere.

„Gospod i jevanđelista kao glavnog junaka obe jevanđelske priče nam daju jednog rimskog kapetana ili sotnika. To bi u današnje vrijeme možda biti neki poručnik ili tako nešto. Ali, u svakom slučaju jedan službenik rimske vojske koji se obraća Gospodu ne za sebe i za svoje potrebe.  Nego mu se obraća sa molbom da iscijeli njegovog bolesnog slugu. U ovoj jevanđelskoj priči, prvo sa čim se srećemo jeste ljubav ovog kapetana. Tako i mi kada dolazimo u hram, uvijek se trudimo da se molimo za sebe, za svoje najbliže, a ovaj kapetan pokaza toliku ljubav da se moljaše za svog slugu“, besjedio je prota Nikola.

On je u nastavku rekao da kroz primjer ovog rimskog kapetana, Gospod pokazuje kakva vjera zapravo treba biti svakoga od nas:

„Gospod nije ostao gluv na tu njegovu ljubav, nego mu kaže: Doći ću u tvoj dom, pa ću iscijeliti tog tvog slugu. A onda se otkriva sva dubina vjere ovog kapetana, kroz koga Gospod nama pokazuje kakva treba da bude vjera i da će oni koji vjeruju nasliediti Carstvo nebesko.“

O. Nikola je zaključio da smo slobodni od smrti, grijeha i đavola Hristovom pobjedom.

„Čuli smo u poslanici Rimljanima Svetog apostola Pavla, koji govori da smo mi (ljudski rod) bili robovi grijeha, da nas Hristos oslobodi od grijeha i da smo postali Sinovi Božiji slobodni, rođeni i stvoreni za Carstvo nebesko. To je, dakle, mjera čovjekovoga života.Ova jevanđelska priča neka bi u naša srca utkala ove dvije osobine koje nam se daju kroz ovo današnje  Jevanđelje. Ljubav da ljubimo bližnje svoje, da se molimo jedni za druge, jer ovo čudo je i nama putokaz da vjerujemo svim srcem svojim, svim bićem svojim, svim umom svojim, da uvijek imamo jedni druge u našim molitvama, da ljubimo jedni druge, da bi Gospod ljubio nas i da zavolimo jedni druge kao što je Gospod zavolio nas“, rekao je na kraju protojerej Nikola Pejović.

https://www.flickr.com/photos/195504480@N04/sets/72177720319001928″

Tekst, foto: Boris Musić