Hodočasnička agencija Mitropolije crnogorsko-primorske Odigitrija i ove godine organizuje pokloničko putovanje u Prebilovce na proslavu praznika Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika.
U razgovoru za „Svetigoru“, direktor Odigrije, protojerej Ostoja Knežević, kazao je da Odigitrija nekoliko puta godišnje orgnizuje poklonička putovanja u Prebilovce, te da je jedno od tih putovanja i ovo, na dan njihovog molitvenog spomena.
Zapazivši da oni vjernici koji jednom posjete Prebilovce imaju potrebu da se ponovo vrate i cjelivaju mošti prebilovačkih mučenika i ukrijepe se njihovom žrtvom, otac Ostoja je kazao da su Prebilovci mjesto sradanja, ali i mjesto vaskrsenja i Slave Božije.
„Već godinama, ubrzo posle kanonizacije Svetih novomučenika prebilovačkih, a da se podsjetimo, Sveti arhijerejski sabor ih je kanonizovao 2015. godine na svom redovnom zasjedanju, i praktično od tog perioda na dan njihovog spomena, a to je po novom kalendaru 6. avgust, redovno organizujemo hodočašće ka tom stratištu, ka mjestu stradanja, kako se za Prebilovce kaže – mjesto stradanja i mjesto vaskrsenja i mjesto Slave Božije. Tako da smo i ove godine pripremili to putovanje koje će ovaj put biti nešto drugačije. Potrudili smo se da polazak bude iz Bara, preko Podgorice i Nikšića prema Prebilovcima. Zaista mogu reći da oni koji su jednom posjetili to mjesto, imaju uvijek potrebu da se ponovo vrate i da na tom strašnom mjestu, ali opet i mjestu žrtve i Božije milosti, Božijeg blagoslova i prisustva se ponovo nađu. Pošto mi u toku godine organizujemo nekoliko putovanja za Prebilovce i uopšte tamo taj kraj doline Neretve, obično to bude za vreme Velikog posta, negdje s jeseni i naravno za praznik Svetih prebilovačkih mučenika, već imamo jedan dio vjernika koji tradicionalno gledaju da se jednom godišnje nađu na Svetoj Liturgiji u Prebilovcima, da cjelivaju mošti Svetih prebilovačkih mučenika, da se ukrijepe njihovom žrtvom, njihovim stradanjem i tako to činimo i ove godine.“
Otac Ostoja se u razgovoru prisjetio i svog prvog susreta sa prebilovačkim mučenicima 2015. godine prilikom osvećenja Hrama Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima, gdje su pohranjene njihove svete mošti, izjavivši da je taj susret za njega bio veoma potresan.
„Iako sam dosta slušao i ranije o Prebilovcima i znao sam šta se istorijski tamo desilo, kakvo stradanje, moram reći da sam bio potrešen kada sam tamo došao. Zaista, taj hram, ne samo po svojoj arhitekturi i nekim detaljima da napominje Hram Hristovog Vaskrsenja u Jerusalimu, nego i po tom osjećaju i doživljaju, kako je neko rekao – Velike subote i Hristove pobjede nad smrću; koja je ustvari i pobjeda svih onih koji su za Njega i za Njegovo ime život svoj dali i postradali, kao što su Sveti mučenici prebilovački. Ta njihova žrtva, čista, nevina žrtva majki i djece, staraca, kojih je najviše tamo postradalo, ona je toliko čista i toliko bogougodna da ona privlači mnoge ljude, mnoge hrišćane, nas koji danas bitišemo i borimo se za svoje spasenje ovdje živeći na zemlji i prolazeći kroz mnoge životne situacije, okolnosti, iskušenja i sve ono što u životu čovjeka snalazi. Kada dođe na mjesto takve čistoće, takvog stradanja, takve čiste cvjetne žrtve koja je prinesena za Gospoda, čovjek zaista doživi veliki potres u svome srcu, u svojoj duši i uvijek su ta osjećanja u Prebilovcima nekako pomiješana. Pomiješano je osjećanje trepeta, osjećanje strahopoštovanja – to je mjesto velike žrtve, velikog stradanja i zaista je čovjek uzbuđen, da ne kažem usplahiren kad se nalazi na takvom jednom mjestu, a opet i utješen. Ne u nekom smislu neke psihološke terapije ili patetike, nego zaista jedan duboki osjećaj života onih koji su tu postradali. Osjećaj njihovog prisustva, osjećaj te čistote koja negdje i nas grešne i obremenjene mnogim problemima životnim ukrepljuje i na trenutak kao da nas izdvaja iz te naše svakodnevice i mnogih nekih običnih, prizemnih situacija, i naš um i naše srce upućuje da razmišlja o onome što je vječno. Zaista, svaki čovjek koji tu dođe mora negdje staviti prst na čelo i pomisliti i o smislu života i o smislu stradanja i o vječnosti – o vječnom prednaznačenju koje je Bog dao svakome čovjeu je li, da živi u vječnosti i da živi u blizini lica Božijeg”, kazao je direktor Odigitrije, protojerej Ostoja Knežević.
On je dodao da Prebilovci odišu životom ne samo iz perspektive vječnosti, nego i u našem ovozemaljskom poimanju.
”Tamo ima djece i danas se rađaju, ima porodica, iako naravno ne u onom broju kao što ih je bilo te 1941. godine kada je selo brojalo oko 1000 stanovnika, ali oni koji su tu nose blagoslov te žrtve, nose taj zalog koji su im ostavili njihovi preci. Toliko sijaju, blistaju, toliko se uvijek obraduju nama kada ih posjetimo, a i za nas je zaista veliki blagoslov i velika utjeha da dođemo na to mjesto i sretnemo se sa ljudima koji sada tamo žive, sa njihovim sveštenikom, uopšte, sa životom koji se danas odvija u Prebilovcima. Možda je i ovo prilika da kažemo i uputimo poruku onima koji nas slušaju, nezavisno od toga da li individualno ili sa nekom grupom ili na neki drugi način, ali da nađu načina da posjete Prebilovce, a tu su svakako i druge svetinje koje opet nose u sebi pečat mučeništva i stradanja”, rekao je otac Ostoja podsjećajući na stradanje i obnovu Manastira Žitomislić, Crkve Svete Trojice u Mostaru i stare Crkve Rođenja Presvete Bogorodice, takođe u Mostaru.
Podsjećamo da Hodočasnička agencija Mitropolije crnogorsko-primorske “Odigitrija” u srijedu, 6. avgusta, iz Bara, Podgorice i Nikšića organizuje pokloničko putovanje na centralnu proslavu Svetih novomučenika prebilovačkih u prebilovačkom Hramu Hristovog Vaskrsenja.
U povratku iz Prebilovaca, poklonici će posjetiti manastir Žitomislić i Saborni hram u Mostaru.
Informacije o detaljima programa putovanja mogu se dobiti, kao i prijaviti za isto, putem telefona na broj: 067 164 242.
