U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici danas, 24. maja 2022. godine, kada naša Sveta crkva proslavlja slovenske prosvetitelje Svete Kirila i Metodija, odslužena je Sveta liturgija, kojom je načalstvovao protojerej Predrag Šćepanović. Proti Predragu su sasluživali: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, kao i protojereji Miladin Knežević, Branko Vujačić, jerej Velimir Bugarin i jerođakon Natanailo Kruščić, sabrat Manastira Svetog Simeona Mirotočivog na Nemanjinoj obali u Podgorici.
Pred Svetu tajnu pričešća, sabranima se obratio načalstvujući protojerej Predrag Šćepanović, koji je u uvodnom dijelu naglasio značaj ovih velikih ravnoapostolnih Božijih ugodnika koji su nedvosmisleno prenijeli svjetlost blage radosne vijesti Jevanđelja u ove neprosvećene krajeve:
,,Danas proslavljamo Svete Kirila i Metodija, divne Božije ugodnike. Proviđenje Božije koje mi u običnom životom zovemo slučajem, dovelo je ova dva divna muža, ove divne Hristove mladice, da blagovijeste svjetlost Hristovog Jevanđelja i da je prenesu na ove slovenske i balkanske krajeve koji bijahu u tami.”
On je potom ukazao na njihovo jasno opredjeljenje za život žrtveni daleko od samodovoljnosti i lagodnosti, koje su imali date po njihovom rođenju:
,,Grci po rođenju, imali su sve preduslove da provedu jedan lagan život u vojničkoj službi ili u administraciji, jer njihov otac Lav bješe vojni zapovjednik u blizini grada Soluna, drugog grada po važnosti u Vizantijskom carstvu. No oni čuše i u svom srcu slagahu riječi Hristove Idite i propovijedajte po svemu svijetu, krstite sve narode u ime Oca, Sina i Svetoga Duha.”
Prota Predrag se potom osvrnuo na prosvetiteljski djelatnost Svetoh Kirila i Metodija koji su slovenskim plemenima podarili propovijed Jevanđelja na sopstvenom jeziku:
,,Veliko je djelo i velika slava Svetih Kirila i Metodija, ali, zašto je osobito važno da ih slavimo? Kada jedan narod može na svom jeziku da čita Pismo, najljepšu blagu vijest – da će Bog postati čovjek, to je veliko. To je zasluga i značaj ove dvojice braće koji su Sveto pismo preveli na slovenski jezik. U to vrijeme su se smatrala samo tri jezika adekvatna za propovijedanja Svetog jevanđelja: jevrejski, grčki i latinski. Alo oni su nadahnuti Duhom Svetim obišli ove krajeve i imali mnogo muke i dopali u tamnicu, no, riječ Božija se ne dade svezati.”
On je zatim zaključio da se dan kada proslavljamo Svete Kirila i Metodija može nazvati i praznikom i danom slovenske pismenosti i kulture:
,,Neka je blagosloven Bog koji nam šalje ovu dvojicu divnih svjedoka, a ovaj dan možemo slobodno proglasiti danom slovenske pismenosti i kulture, ali kakve kulture? One kulture koja stvara kult Bogu, budući da umjetnici često stvaraju svoje svjetove, no ne preuzimaju odgovornost za njih. Međutim, Sveti Kirilo i Metodije su gradili kulturu na bogočovjeku Isusu Hristu, zato i žive kroz sve vjekove minule, od devetog vijeka u kojem su živjeli, pa evo i danas njihov kult je živ i jak i u dvadeset prvom vijeku.
Primjer žrtve i života Svetih Kirila i Metodija je jasan primjer da sve ono što se gradi na Bogu je unaprijed osuđeno na uspjeh budući da Bog svaku dobru misao, namjeru, svako dobro djelo pretvara u Bogodjelo i Bogomisao”, poručio je naposlijetku protojerej Predrag Šćepanović
Tekst, foto & video: Boris Musić
