Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja Rođenje Presvete Bogorodice, 21. septembra 2022. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija. Svetom službom predstojao je protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, a sasluživali su mu protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, jerej Velimir Bugarin, kao i protođakon Vladimir Jaramaz.
Riječima liturgijske besjede sabrani vjerni narod je poučio načalstvujući sveštenik Predrag Šćepanović paroh podgorički, koji je kazao ovom prilikom da je dan rođenja Presvete Bogorodice dan kada se raduju Nebo i Zemlja:
,,Rođenje Presvete Bogorodice je dan kada se raduju Nebo i Zemlja. Mi ljudi napravimo na stotine grešaka u svom životu, a Nebo i Duh Sveti kada odabere kao što je odabrao Presvetu Djevu Bogomajku da rodi Spasitelja svijeta – Hrista, taj izbor je bio nepogrešiv”.
On je ukazao na činjenicu da je Presvete Bogomajka nova Eva, koja je ispravila ono što je prva žena Eva nanijela svom potomstvu, rodu ljudskom, pavši u pregrešenje:
,,Dan rođenja Presvete Bogorodice je dan kada se skida prokletstvo sa roda ljudskog kojeg je prva žena Eva nanijela, međutim evo nove Eve kroz koju dođe spasenje svijetu. Evo vrata na istoku kroz koja dolazi Spasitelj, Anđeo velikoga savjeta – Bogočovjek Isus Hristos. Evo Presvete Djeve koja je šira od nebesa, koja je smjestilište Boga nesmjestivog”.
,,Prepodobni Justin Novi Ćelijski je govorio da bi ljudi postali đavoli da nije Presvete Bogorodice. Ona nas je orodila sa Hristom, ona nas je orodila sa savršenim Bogom i savršenim čovjekom, zato je ovo veliki dan”. – besjedio je prota Predrag.
Podsjetivši se svjedočenja Prepodbnog Justina Ćelijskog o Presvetoj Bogorodici, otac Predrag je podsjetio na još jedan trenutak izuzetno dubokog bogosolovskog svjedočenja koje je Prepodobni Justin izgovorio tokom predavanja na Beogradskom univerzitetu 1937. godine:
,,Kada je Sveti otac Prepodobni Justin Novi 1937. godine na Beogradskom univerzitetu držao predavanje, neki ga je od SKOJ-evaca komunističke omladine koja je bila već tada bezbožnički i materijalistički okrenuta, pokušao ismijati. Upitali su ga kako je moguće da je Presveta Bogorodica rodila Hrista a da je njena utroba ostala nepovrijeđena. Otac Justin je odgovorio: ,,Dragi moj prijatelju, kao pto ovo sunce probija staklo i dolazi do nas, obasjavajući nas svjetlošću, a ne povređuje de staklo, tako je i utroba Presvete Djeve ostala nepovrijeđena”.
On je podsjetio da nas primjer i život Majke Božije uče da se one najveće tajne Neba i Zemlje ne otkrivaju umom, intelektom, već smirenjem i djelima, duhovnim životom:
,,Majka Božija nas uči da najveće tajne roda ljudskog, najveće tajne Neba i Zemlje se ne otkrivaju umom, već se otkrivaju smirenjem i djelima. Šta bi bilo sa rodom ljudskom da je ona rekla ne kada joj je Arhangel Gavrilo blagovijestio da će roditi Sina Spasitelja svijeta i donijeti nam onu najljepšu blagu vijest koju je Nebo poslalo Zemlji, a to je da će Bog postati čovjek? Ona nije znala svojim umom, ali je svojim srcem osjetila da treba da posluša Boga rekavši one riječi: ,,Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj”. Kasnije je ona shvatila tu teologiju, tu tajnu Neba i Zemlje da će se nesmjestivi Bog smjestiti u njenu žensku utrobu i postati Spasitelj svijeta”.
Prota Predrag se osvrnuo ovom prilikom i na mnoge slave koje proslavljaju mnogi manastiri i crkve širom Mitropolije crnogorsko-primorske:
,,Danas slave slavu mnogi hramovi i crkve, slavi naš katedralni Hram Mitropolije crnogorsko-primorske – Cetinjski manastir, danas slavi manastiri Podlastva, Ćelija Piperska, a ovdje u našem gradu slavi crkva Presvete Bogorodice na groblju Čepurci koja je podignuta umjesto srušene crkve na brdu Ljubović koju podiže hadži Mitro Miličković za vrijeme knjaza i gospodara Crne Gore Nikole Prvog”.
,,Neka bi Presveta Bogorodica koja je poveći lađom bržom od vremena došla i pronašla Svetu Goru Atonsku i od naših domova napravila svete domove, svete gore, da svako dom bude Sveta Gora, da naše srce bude sđjestilište Onoga kojeg je ona smjestila u svoju utrobu, da u srca naša i duše primamo Sina njenoga. Da se bratski zagrlimo, izmirimo sa svima onima koji su se nama posvađali ili mi sa njima. Neka bi Presveta Bogomajka u naše života unijela najljepše trenutke radosti, sreće, mira, sloge i ljubavi”. – poželio je naposlijetku protojerej mr Predrag Šćepanović.
Boris Musić
