Nakon Molebana, koji je, u nedjelju 9. februara 2020. služen u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, litija vjernog naroda, predvođena sveštenstvom i monaštvom, krenula je u litiju kroz grad Nikšić, iskazujući na miran, dostojanstven i hrišćanski način protivljenje diskriminatorskom i neustavnom Zakonu o slobodi vjere u Crnoj Gori.
Vjerni narod Nikšića je, prolazeći u molitvenom hodu kroz Nikšić, pjevajući duhovne pjesme i molitve, sa crkvenim barjacima, ikonama, svjedočio i ove, kao i svih prethodnih večeri, da je odlučan u borbi za odbranu svete vjere pravoslavne i svojih Svetinja.
Veličanstvenom Svetovasilijevskom sabranju, u kojem je, kako se procjenjuje, bilo prisutno oko 35 hiljada ljudi, obratio se otac Mirko Vukotić, paroh nikšićki, koji je kazao da se u ovu rijeku vjernog naroda ulila rijeka, koja je došla iz okolnih nikšićkih sela.
„Da pozdravimo ljude koji su pješke došli iz svakog sela Župe Nikšićke. Ovdje su i sestre monahinje iz Župskog manastira, došli su i ljudi iz Dragovoljića, koji su nam 2008. pokazali kako se svetinje brane, došli su iz Rubeža, iz Granica i Lukova, od Ozrovog plemena iz Ozrinića, Bršna i ovdje su stigli zajedno sa nama“, rekao je sveštenik Vukotić.
Vjernima je riječima nadahnute pastirske pouke besjedio protojerej-stavrofor prof. dr Boris Brajović, starješina crkve Svetog Dimitrija na Kruševcu:
„Braćo i sestre, Hristovi saputnici, vi, koji razumijete sve i znate da vam naše besjede i propovjedi nijesu potrebne da biste znali da se istina vaših sabranja ne nalazi u njima, već u vašim licima i imenima u kojima se ogleda Onaj Koji nas posmatra sa visina. To je ona toplina pogleda na našim ličnostima koju osjećamo od Onoga Koji je sišao sa nebeskih litica da bi nas sabrao na našim ulicama“.
„To je noćas Crna Gora, ulice i trgovi ljudskog lica, koje je obasjano radošću susreta čovjeka i Prvolica. Naš nobelovac Andrić reći će: Zvjezdanog neba i ljudskog lica nikad se čovjek neće moći nagledati. Gledaš i gledaš, a sve je viđeno, neznano, poznato, novo. Lice, to je cvijet na toj biljci koja se zove Čovjek, a šta će, tek, reći za ova lica sa ulica Onaj Koji nas je zagrlio ljubavlju, pa nas izabrao prije našeg rođenja. Znam da će mu sve reći naš Ćiro, profesor nikšićke Gimnazije i skadarske škole, koji je otišao da bi Mu svoj dnevnik dao i On ga je odmah upisao u tolike naše dostojne pretke i divne učitelje“, besjedio je otac Boris Brajović.
Lica sa ulica naših litija, to su, dodao je on, freske na zidovima Hrama, koji ovaj narod podiže u slavu Gospodu.
„I svako ovo lice ima svoje ime, Gospode, i upiši ga u onu Knjigu života da u vječnosti prosija se Tvoja dobrota, jer si nam obećao, Gospode: Ko prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim Koji je na Nebesima i pred anđelima Božjim“.
„Znam, kad sve ovo mine i kad dođe red na svakog od nas da stane pred Njegovo lice, On će nas upitati: Ko si ti? A svaki od nas će Mu odgovoriti: Ja sam lice sa ulice iz Crne Gore. Ja sam dijete litije. A On će nas, radostan i nasmijan, zagrliti, odmah nas prepoznati i reći: Ovo su djeca moja, koja su ime moje proslavili i pretke svoje nijesu izdali, no su potomke svoje zadužili. To ste vi, braćo i sestre, Hristovi saputnici, lica sa ulica svete litije. I sad znamo, kad se vole dva bića kaže se da je to ljubav, a kad se voli među sobom cijeli narod, kaže se, to je litija! Litija je ljubav, to je ono što je Crnu Goru, ovih dana i noći, osvijetlilo da bi je obnovilo, preporodilo i svakim blagoslovom ispunilo“.
„Budućnost je u našim rukama ako se mi, hodajući, postaramo da sami budemo u Božjim rukama, noseći i one koji ne mogu da nas prate. I od sada, svi vi, osjenjeni blagoslovom i milošću svih ovih dana, kad se nađete u životnim iskušenjima, prekrstite se i recite u sebi: Ja sam dijete litije i čuće vas Onaj Kome smo tvrdu vjeru dali i Kome smo se zavjetovali, i pomoći će vam, donoseći spasenje i vama i vašem domu. I zato, kad vas pitaju ko ste, recite: Mi smo djeca litija. Tako i nikako drukčije“, zaključio je na kraju svog nadahnutog obraćanja protojerej-stavrofor Boris Brajović, na šta je sav prisutni narod dao odgovor: Ne damo Svetinje.
