Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja Nedjelju Svetih Otaca, u nedjelju pred Božić, 1. januara, odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković. Proti Daliboru sasluživali su protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, protojereji: Branko Vujačić i Nikola Pejović, kao đakon Vedran Grmuša.
Svima sabranima obratio se prazničnom besjedom načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji se u uvodnom dijelu obraćanja osvrnuo na rodoslov Gospoda našeg Isusa Hrista:
,,Počinje sve sa praocem Avramom pa onda sa carom Davidom. Car David je bio najveće ime u Izrailju, uzdigao je carstvo Izrailjevo, kao jedno od najmoćnijih carstava onoga vremena. Zato se Izrailjci, Jevreji toliko hvale carom Davidom. Posle tog njihovog uspona posle 14 koljena upali su u ropstvo Vavilonsko izašli su iz njega i na kraju je došao sam Spasitelj, Car Neba i Zemlje da spase ovaj rod na zemlji”.
,,Sva ova imena u rodoslovu Gospoda Isusa Hrista dokazuju da je On bio istinski Bog i čovjek, da je istovremeno u sebi imao i božansku i čovječansku prirodu, a to pokazuje i Njegov rodoslov. Svako od nas ima rodoslov, samo što neko zna svoj rodoslov, neki pak ne znaju i svi smo mi djeca Avramova i svi smo mi potomci Hristovi”. – besjedio je on.
Prota Dalibor je potom naglasio da se Božija ljubav i milost ogleda i u tom aspektu da su i Njegov rodoslov činili razni ljudi, jedni koji su svijetlili svojim primjerom, ali i oni drugi koji su griješili:
,,U rodoslovu Gospodnjem ima raznih ljudi, od onih najsvetlijeg primjera i života ali i najviše onih koji su živjeli grešnim životom, sa raznim slabostima, padali su u razna iskušenja. Tu su bili i preljubnici, bludnici, oni koji su bili idolopoklonici, ali na kraju su se uzdigli, pokajali se i imali Boga ispred sebe i takve je dakle ljude Gospod dozvolio da budu u Njegovom rodoslovu”.
On je potom rekao da bez obzira na naše greške, manjkavosti i slabosti zbog kojih često padamo, Bog je zapravo Onaj koji nas uzdiže:
,,Najviše nas je takvih koji smo grešni, griješimo i padamo neprestano, ali Bog je taj koji nas uzdiže i daje nam primjer da koliko god puta čovjek padne ako istinski vjeruje u Boga onda treba i da se uzdigne. Mnogo je važno braćo i sestre da ako padnemo što prije ustanemo, da se pokajemo za svoj grijeh jer takve nas Gospod prima. To vidimo po Njegovom rodoslovu, i ako su bili grešnici, nije se postidio njih nije ih zaboravio nego je naprotiv pokazao veliku ljubav i snishođenje”.
Otac Dalibor je naglasio da je porodica temelj i stub našeg društva, te da je jako važno porodicu sačuvati u ovom vremenu u kojem je čini se porodica kao ćelija društva nikad ugroženija i uzdrmanija:
,,Pretprošle nedjelje su bili Detinjci, prošle nedjelje smo proslavili Materice a ove proslavljamo Oce. Sve su to praznici koji najavljuju dolazak Gospoda našega. Gospod naš želi da se porodica objedini, obnovi, jer porodica je nešto najsvetije. Ako porodicu sačuvamo, sačuvaćemo i sebe i svoje potomstvo i svoju državu i svoj narod. Danas je možda vrijeme kada je porodica najugroženija, kada se porodica poremetila, gdje su djeca i roditelji poremetili svoj odnos, izgubila se ljubav, sve je više i više razvoda, nestaju porodice koje su od Boga blagoslovene”.
On je potom akcentovao da nas Božić upravo eksplicitno opominje da je porodica svetinja, zapravo da je nešto najsvetije:
,,Svake godine na Božić opominje da je porodica nešto najsvetije, da čuvamo svoje porodice. To je jedini zadatak koji nam je Gospod ostavio. Sve ostalo je dobro, ali ako ovo ne ispunimo, ako porodicu ne sačuvamo i bližnje svoje, uzalud je naš život ovdje na zemlji, ma koliko da smo bili poznati ili uspeli”.
Prota Dalibor je ukazao na to da nas Gospod svojim ovaploćenjem i roždestvom, kroz Domostroj spasenja spašava od grijeha i smrti, ali objedinjuje nas sa Njim najprisnije:
,,Praznik Božića ima svoju punoću, jer Gospod je došao na zemlju da nas spase od grijeha i smrti, ali i da nas ponovo objedini, da svi uđemo u Njegov rodoslov, da ispunimo zapovijesti Njegove, Gospod će nas tada pozvati, priznati da smo Njegovi”.
,,Daj Bože da očevi vole svoje supruge, svoju djecu, da oko sebe objedinjuju svoje porodicu. Otac je glava porodici, a majka je stub kuće. To je poredak i odnosi koje je Gospod Bog ustanovio. Otac je glava, on sve dvori, sve drži u kući, ali majka je stub koja poštuje svog muža kao svoju glavu, a muž voli svoju ženu kao što je Hristos zavolio Crkvu Svoju, a djeca su punoća i ljubav te porodice”. – zaključio je time protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Boris Musić
