Uvažena i mnogo kritikovana gospodo iz vlasti,
Evo stavite van snage aktuelni Zakon o slobodi vjeroispovijesti (ima više dostojanstvenih, legalnih i civilizovanih načina da to uradite) i sjutradan neće biti ni jednog pravoslavnog popa ni vjernika na molitvenim i protestnim litijama! Toliko o tome da se naša sabranja organizuju nekim drugim povodom, i da je tema zakona samo upotrebljena za postizanje drugačijih političkih, pa čak i anti-državnih ciljeva. Dovoljno jasno?
Nažalost, mi smo vašim lošim političkim odlukama bukvalno utjerani u protest koji se tiče političke teme. Teme zakona izglasanog u Skupštini, zakona koji će samo u toj istoj Skupštini biti promjenjen. Zato nas nemojte opominjati što se ”bavimo politikom” i to ”zaođenuti u crkveno ruho” – jer to nije puna istina. Naime, nijesmo mi na crkvenim saborima odlučili da osnujemo partiju ili formiramo vladu, nego ste vi, na partijskim kongresima proglasili ”obnavljanje crkve”, pa ste u svrhu ostvarenja tog anahronog i antiustavnog cilja donijeli i takav zakon. Zakon koji nam, ovakav kakav je, ne treba. Mora doći bolji.
A pošto nijesmo taksisti da automobilima blokiramo saobraćaj i sirenama pravimo buku; niti smo pekari da obustavimo dostavu hljeba i kifli; niti smo politička partija da držimo mitinge – mi, kao hrišćani izlazimo u šetnje koje su istovremeno i molitvene i protestne. One jesu sociološki novitet taman onoliko koliko i insistiranje građanske i sekularne partije da formira ”državnu crkvu”. Nijesmo đeca pa da se preganjamo ko je prvi počeo. Zna se.
Ako vama sve ovo zvuči kao ”ucjenjivanje države” vi onda zaboravljate da građani čine tu državu i da joj daju suverenitet. Prednosti političara na vlasti u odnosu na nas ostale jesu, moguće, veća novčana primanja i brojne institucionalne privilegije (koja sleduju njihovim većim obavezama), ali nikako njihova veća prava da se poistovjete sa Crnom Gorom, u odnosu na bilo koga od nas. Takvo pravo – nemate. Dakle, ako mi vama stavljamo do znanja da nam neki zakon ne odgovara – to shvatite kao poziv na zajednički rad (mobu) da popravimo krov koji na zajedničkoj kući prokišnjava – a ne poziv na rušenje kuće. Slikovito?
Zakon treba staviti van snage, ne zato što nam nikakav zakon ne treba – (naprotiv!), nego zato što je tekst upravo izglasanog zakona antiustavan i diskriminacioni. Takvim ga vide građani Crne Gore koji su ovih dana na protestima, i čiji broj 150.000 čini četvrtinu od 600.000. Za pretpostaviti je da ovi mirni a uporni šetači imaju kod kuće i u svojoj okolini veliki broj istomišljenika koji jesu sudionici crnogorske građanske matematike, ali su (ili starošću ili đetinjim uzrastom) spriječeni da im se pridruže. Dakle, broj tih građana je ravan četvrtini ili čak veći od nje, a broj punoljetnih birača koji odlučuju o profilaciji naše Skupštine ili Vlade čini te razlomke i većima. Uklanjanjem takvog zakonskog teksta iz političkog života Crne Gore stiču se svi uslovi da dobijemo dobar, opšteprihvaćen propis – koji se može donijeti za kratko vrijeme, i uz sadejstvo svih zainteresovanih strana, a opet uz rukovodeću notu naše crnogorske Vlade i skupštinske većine. Dovoljno domoljubivo?
Nikome ne treba ”pravoslavna džamahirija” (kako reče jedan poslanik vaše vladajuće koalicije kritikujući naše proteste) niti hoćemo povlašćen položaj SPC u ovoj državi. Mi, pravoslavni hrišćani, tražimo samo, onakav zakonski tekst, koji Crkvu ne bi lišavao potpune zakonske procedure (zagarantovane ovdašnjom legislativom svakom građaninu i pravnom licu u CG – prije 28. decembra 2019) u dokazivanju vlasništva i validnosti upisa – a baš to sada nije slučaj, i baš se sada, samo o tome radi!
Gle čuda – pravoslavnoj monarhiji (primjerenije zvuči od džamahirije kad je riječ o pomenutoj vjeroispovijesti, a ima i istorijski veće utemeljenje) odvelo bi nas upravo vraćanje u stanje prije 1918, ali vaši, sve brojniji, ”sociolozi religije” nemaju petlju da stvar izvedu do kraja, pa nam iz dubine istorijskog mora izvlače tek samo spoljnu ljušturu jednog administrativnog imena Crkve (čoče – ”autokefalnost”) i hoće da je uguraju u moderni multikonfesionalni i sekularni prostor građanske države! Davno je, prije više od 20 godina, mitropolit Amfilohije rekao ”ako hoćete autokefalnost prije 1918, vratite pravoslavlje za državnu vjeru, Savindan za školsku slavu i dajte kralja da ga miropomažem i krunišem”! Nekako ne ide, je l’ da?!
”Pravoslavnu džamahiriju” – ipak je ovo primjeren izraz za misli koje slijede – priziva upravo predsjednik naše i vaše države kada krši Ustav Crne Gore i na kongresima vaše partije i u Skupštini naše Crne Gore najavljuje svoju ličnu i partijsku posvećenost u obnavljanju ”autokefalne crnogorske crkve”?!? Iako mu uporište za takvu đelatnost ne daju ni crkveni kanoni, ni najveće adrese današnjeg pravoslavlja, pa ni sekularna priroda države čiji je predsjednik – on je uporan i ne odustaje. Pod izgovorom da želi cjelovitost ”pravoslavnog bića CG” on ga upravo ovim zbunjuje i dijeli, jer odavno je rečeno iz pametnijih i blagoslovenijih usta od ljudskih: ”Caru carevo, a Bogu Božije”! Otvorenim kršenjem Ustava – predsjednik udara na temelje države! A pred Ustavom bi trebao da se ZaUstavi.
Nas koji ovih dana legitimno i mirno dižemo glas protiv ovog Zakona (a ne nikako protiv sopstvene države!) užurbano i gotovo panično pozivate da što prije predamo inicijativu Ustavnom sudu, kako bismo time dokazali sopstveni legalizam i odanost proceduri. I mi ćemo tu žalbu predati, sa vjerom u Boga i Božiju pravdu, ne prizivajući unaprijed zemaljsku nepravdu. Samo – ta inicijativa je mogućnost koju kao građani imamo na raspolaganju i mi nemamo nikakvu formalno-pravnu obavezu da to učinimo.
Ali, mene brine nešto drugo. Šta je sa vašom obavezom da poštujete odvojenost tri grane vlasti (udžbenički temelj novovjekovne demokratije)? Vlada (izvršna vlast) je predložila nakaradni zakon bez poštovanja evropskih preporuka da se zakon priprema ”inkluzivno, institucionalno i transparentno”; Skupština (zakonodavna vlast) ga je usvojila u ono doba noći kad su Gopoda uhapsili i odveli na suđenje (nije ni ovđe prošlo bez hapšenja!) – i sad su pred našim Ustavnim sudom (sudska vlast) već stigle inicijative za ocjenu ustavnosti, a sami Ustavni sud ima mogućnost (u ovoj situaciji možda baš ima i obavezu) da pokrene proceduru ispitivanja i bez, pa ako hoćete i prije, pokrenutih i najavljenih inicijativa.
I šta radi, za to vrijeme, naš predsjednik? Čeka da se sud izjasni pa sam nepristrasno i uzdržano ćuti? Trudi se da bude predsjednik svih građana, pa iz pijeteta prema barem četvrtini pomenutih ne žuri da se izjasni dok sudovi ne kažu svoje? Manirom iskusnog državnika stavlja naglasak na autoritet sudske vlasti koja će svojim autonomnim i kompetentnim stavom istovremeno pokazati i snagu države?
Ne! Ma kakvi! On, predsjednik države, koji, niti je predlagao zakon, niti je glasao za njega – još jednom atakuje na državni poredak i prije sudske riječi tvrdi, garantuje, obećava, ma prijeti – kako zakon neće biti suspendovan! Ovaj put nije (kao u slučaju otvorenog bavljenja crkvenim ustrojstvom) formalno prekršio Ustav, ali jeste demonstrirao, onako baš brutalno, sopstveno anti-crnogorstvo. Sa te adrese preduhitriti riječ suda, a na temu koja je u najmanju ruku pravno diskutabilna i politički komplikovana, to nam kazuje da uvaženi gospodin, bar do danas, ne vidi Crnu Goru izvan sopstvene sjenke. To jeste legitimna politička opcija, samo je treba nazvati pravim imenom, a to ime sigurno nije – demokratije. Znam brojne komšije, rođake i kumove koji će mu na tome aplaudirati i govoriti: ”Ma viđi samo kako mu basta”, ali ja, na veliku žalost, upravo u tome vidim udar na jednu veliku svetinju. Na moju Crnu Goru, čije sam, makar i nedostojno, šestohiljadito krvno zrnce.
I sad, Crkva treba da preda inicijativu u državni sud koji radi pod takvom (re)presijom? I sad – uvažena gospoda članovi Ustavnog suda, treba u takvoj atmosferi da donose nezavisne (čitaj – ni od koga zavisne) i stručne odluke? Vjeruje li iko, da je to moguće?
(Znam, biće među vama i onih koji će da kažu kako i mi svojim protestima vršimo pritisak na sud. Ali, gospodo draga, mi smo tek građani koji šetaju i nose svijeće, i naš jedini grijeh je brojnost. Mi nemamo vlast i moć. Mi nemamo obavezu da ćutimo. Mi, naprotiv, imamo obavezu da kažemo. A on – uvaženi g. predsjednik – ima obavezu da ćuti prije izjašnjenja sudija. Ali eto on govori i prije patrijarha o Crkvi, pa što ne bi i prije sudija o zakonu!)
Vrlo uvaženi i mnogo kritikovani g. predsjedniče,
Nećemo se šaliti sa našom državom. Šetamo slobodno, sa molitvom u duši i sa Crnom Gorom u srcima. I – ne čitajte režimske medije. Moju izjavu RTS-u su bukvalno pocijepali na pola. Rekao sam: ”Nijesmo vični protestima i jeste teško ih organizovati, ali uz Božiju pomoć i snagu i pribranost naroda – sve je moguće.”
Izvor: Vijesti
