Sa blagoslovom Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, večeras, 15. aprila, u kripti Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog u Podgorici, rektor Bogoslovije „Sv. Kirila i Metodija“ u Nišu, protojerej-stavrofor Milutin Timotijević, govorio je o liku i djelu blaženopočivšeg Patrijarha srpskog g. Pavla. Ovo veče je održano u sjećanje desetogodišnjice od njegovog blaženog usnuća. Svojim živim sjećanjima na blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, otac Milutin je sve prisutne ukrijepio govoreći o svetiteljskom liku Patrijarha Pavla.
Na samom početku večeri prisutnima se obratio protojerej-stavrofor mr Velibor Džomić koji je predstavio monografiju o starinama Prizrena, počivše autorke Roksande Timotijević, supruge prote Milutina Timotijevića pod nazivom: ,,Starine Prizrena“.
Prota Velibor je istakao da je djelo protinice od velikog značaja i u istorijskom, ali i kulturološkom smislu. Autorka ove značajne i jedinstvene monografije Prizrena i njegovih starina, počivša Roksanda Timotijević, rođena je 11. oktobra 1933. godine u Negotinu. Kao diplomirani istoričar umjetnosti dolazi u Prizren septembra 1961. godine, gdje će primiti službu kustosa kulturno-istorijskih spomenika grada, u prvom redu crkava, za koje će životno biti vezana do kraja svog života. Bila je dugogodišnji radnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Prizrenu.
Knjiga o kojoj je prota Velibor Džomić govorio, a koja je štampana sa blagoslovom Episkopa raško-prizrenskog Teodosija, nastala je upravo kao plod njenog dugogodišnjeg studioznog i predanog proučavanja spomeničkog naslijeđa grada Prizrena. Monografija sadrži podatke i opise spomenika do kojih je autorka dolazila posredno, preko pisanih podataka, ili neposredno, radom na terenu. Mnogi od obrađenih i opisanih spomenika srpskog prisustva na širem području Prizrena su od 1999. godine bili izloženi brutalnom skrnavljenju ili potpunom uništenju. Time je vrijednost ove monografije veća, jer se neki od obrađenih spomenika više ne mogu vidjeti u autentičnom obliku, ili su potpuno nedostupni zainetresovanim istraživačima.
Nakon obraćanja prote Velibora, protojerej Predrag Šćepanović je pozdravio sve prisutne i zablagodario uvaženom gostu, proti Milutinu Timotijeviću, kako na ljubavi, tako i na trudu i izdvojenom vremenu da dođe i podijeli svoju blagu i toplu riječ sa hrišćanskom zajednicom u Podgorici.
O životu, protkanom radom, vrlinom, molitvom, kakav je uistinu i bio život Patrijarha Pavla, neiscrpno je besjedio rektor niške Bogoslovije – otac Milutin Timotijević, koji je, kao ondašnji rektor Prizrenske bogoslovije, bio dugogodišnji saradnik Patrijarha Pavla.
„Moj prvi susret sa Patrijarhom Pavlom, bio je u septembru 1950. kada je došao za profesora Prizrenske bogoslovije, a ja sam bio učenik drugog razreda. Tada kada je tadašnji jerođakon Pavle došao, uneo je nešto novo u život škole. On je jedan nesvakidašnji čovek i ostavio je nesvakidašnji utisak i kao nastavnik i kao vaspitač. Bio je veoma autoritativan, a istovremeno nekako nam je bio veoma blizak. Bili smo slobodni da ga pitamo ono što ne znamo, a često i ono što znamo samo da bi ga slušali i videli kako se on sa takvom ozbiljnošću upinje da objasni stvari koje smo ga pitali“, podsjetio je prota Timotijević.
Tada, kako prota Milutin navodi, u to vrijeme, jerođakon Pavle otišao je iz Prizrena kao arhiđakon, pa su se njihovi životni putevi ponovo ukrstili 1962. godine, kada je protojerej-stavrofor Milutin Timotijević postavljen od strane Svetog sinoda za nastavnika Bogoslovije u Prizrenu.
„Tih 29 godina imao sam blagoslov Božiji da iz neposredne blizine vidim grad koji na gori stoji, kako putuje, kasnije naš Sveti Patrijarh, kroz sve vrline i podvige, u čovjeka, u mjeru rasta punoće Hristove. U svemu je bio njemu uzor Sveti Apostol Pavle, čije ime nosi. Ustajao je u 4 sata izjutra, vršio je svoje monaško pravilo uvijek, bez odstupanja. Ljudi iz njegovog komšiluka su često gledali kako vladika Pavle, odmah poslije 4 sata, čisti snijeg oko svoje Episkopije. U 6:30 tačno je bio u crkvi, u oltaru crkve, kada bi počinjala jutrenja. Mi smo svi bili tu da uzmemo blagoslov a on odlazi za pjevnicu i zajedno sa đacima pjeva ili im pomaže i pokazuje“, prisjećao se prota Milutin.
Patrijarh Pavle je, kako je naveo o. Milutin, primao mnoge posjetioce. Među njima su bili monasi, sveštenici, građani koji bi se kod njega obreli bez ikakve nnajave. Poslije ručka, koji je bio oko 13 časova, odlazio bi u podrum onaka i tamo ručno strugao testerom drva. To je bila njegova gimnastika. Poslije 19 časova, bivao bi umoran, ali se bavio ručnim radom. Popravljao je jevanđelja, krstove, sveštene stvari iz crkava svoje Eparhije, koričenje knjiga i druge stvari, mijenjao sijalice, brave, kvake, cipele popravljao, a u 22 časova je odlazio na spavanje.
„Krevet mu je bio drveni, slamarica u kojoj je slama ili šaša od kukuruzovine, pokrivao se zimi gunjom. Pored kreveta sam zapazio otiske od metanija tako da je rukama svojim dohvatao onaj patos. Tu je bilo uglačano i videlo se gde je stajao nogama, uvek u isto vreme i na isti način. Tako je i u crkvi stajao, nikada se nije premeštao sa noge na nogu, nego je uvek na obe noge stajao mirno, i tako je bogosluženje odstajao“, naveo je, između ostalog, prota Timotijević.
U svom daljem izlaganju on je ukazao na mnogobrojne vrline našeg Patrijarha Pavla. Na njegovu skromnost, jednostavnost, molitvenost, veliko čovjekoljublje.
„To bejaše čovek Gospoda Isusa Hrista koga on ljubljaše, a ljubio ga je zbog toga što je bio iznad svega što je ovozemaljsko, ljubio je bogočoveka Hrista. On je podvižnik. Podvižništvom svojim zadivio je sve nas koji smo bili blizu njega i koji smo osetili njegove molitve. Bio je i mučenik, dobrovoljni mučenik, jer je toliko godina na strašnom mestu, na Kosovu i Metohiji, izdržao tolike pritiske sa svih strana i od svojih i od tuđih, i nije se pokolebao“, nadahnuto je izlagao protojerej-stavrofor Milutin Timotijević.
Boris Musić
