Kada neko sruši hram, može se izbaviti od svog nepočinstva jedino ako hram obnovi. Kapelu na Lovćenu je srušio jedan sistem, ideologija svjetskog značaja u određenom periodu istorije.
Sada, kad je taj duh, antitradicionalni i skorojevićki, izgubio smisao i ovdje, kod nas, u Crnoj Gori, vjerujemo kako će uskoro kamenje razrušene kapele, koje je odloženo na Ivanovim Koritima pored hrama Preobraženja Gospodnjeg i gumna koje je uzeto kao scenski osnov Gorskog vijenca, ustati i vratiti se na planinu, da ponovo ukrasi Lovćen.
Konsenzus za postojanje Lovćenske kapele imali smo čak i u vrijeme njenog rušenja, od najznačajnijih autoriteta iz sfere duha i kulture tadašnje SFRJ.
Danas, kada mitropolit Amfilohije pominje i naglašava potrebu poštovanja amaneta pjesnika.
Njegoša, čije djelo pripada riznici duhovnog blaga ljudske civilizacije, to nije nikakva utopija ili suparništvo ma prema kome, već nešto sasvim regularno i legitimno.
