U organizaciji Kola srpskih sestara – Budva, u Akademiji znanja održana je 13. decembra prva tribina na temu ”Porodica pred savremenim izazovima”, u kojoj je akcenat bio na stupanju u brak i izazovima bračnog života. Na tribini su govorili protojerej-stavrofor prof. dr Dragan Milin, porodični psihoterapeut Branka Ćalasan i novinar Radija ”Svetigora”, protinica Olivera Balaban. Moderator večeri je bila vjeroučiteljica Tijana Lekić.
Psihoterapeut Branka Ćalasan govorila je o realnim problemima sa kojima se porodice danas susreću, oslanjajući se na svoju dugogodišnju terapijsku praksu. „Srce mi je puno kada vidim da na ovakve događaje dolaze ljudi iz različitih životnih faza – i mladi, i roditelji, i oni koji tek formiraju porodice“, istakla je Ćalasan, a govoreći o savremenim izazovima, ona je naglasila da bi svaki učesnik mogao da navede najmanje tri problema sa kojima se lično suočava, što bi, kako kaže, dalo najmanje 240 različitih izazova. Ipak, iz perspektive psihoterapijske prakse, određeni obrasci se stalno ponavljaju.
Prema njenim riječima, digitalni svijet je postao „novi član porodice“, sa snažnim uticajem na odnose, komunikaciju i porodičnu dinamiku. Sa njim dolaze i osjećaj otuđenosti, pritisak da porodica izgleda savršeno i odustajanje od autentičnih odnosa, a jedan od ključnih problema jeste konfuzija porodičnih uloga. Savremene porodice žive između prekinutog tradicionalnog modela i nedovoljno jasno definisanog novog.
Porodica 21. vijeka opterećena je hroničnim stresom, pretjeranim radom i sistemom koji potiskuje porodične rituale, povezanost i privrženost. U terapijskoj praksi, kaže, često se čuje rečenica: „Ovo je jedina situacija u kojoj smo sjeli i jedni druge pogledali u oči”.
„Mladi ljudi se danas najčešće osjećaju usamljeno jer ne pripadaju zajednicama. A važno je da kažemo da smo svi pod istom kapom nebeskom – i oni koji jesu u Crkvi i oni koji nisu“, istakla je ona, naglašavajući potrebu za otvaranjem dijaloga i širenjem prostora prihvatanja.
Jedan od dominantnih problema savremenog doba jeste, prisilni pritisak i takozvani „prisilni pozitivizam“ – očekivanje da se sve mora postići: kuća, diploma, karijera, dobar automobil. Taj teret se, prema njenim riječima, snažno odražava na mušku populaciju, ali ni žene nisu pošteđene. „I za djevojke i za žene postoji isti motiv postignuća, koji postaje izvor pritiska. U psihoterapiji to dovodimo u ravan pitanja moći – ko kontroliše, ko nosi teret, a ko ostaje sam“, objasnila je.
Ona ističe da savremeni bračni odnosi sve češće postaju borba za moć, umjesto zajedničko putovanje. Govoreći o strahu mladih od ulaska u brak, Ćalasan je naglasila da savremena nauka i terapijska praksa pokazuju da mladi ljudi nose teret transgeneracijskih iskustava. „Mnogi su odrastali uz primjere brakova koji su bili toksični – odnosi ćutanja, nezdravog trpljenja i potisnutog bola. Iako govorimo o žrtvi u braku, ako bol nije izrečen i ako nije došlo do opraštanja, posljedice se prenose na treću generaciju“, upozorila je.
Ipak, uprkos strahu, ona uočava i novi, pozitivan trend. „Sve više mladih ljudi se odlučuje za ranije vjenčanje. Oni žele da budu bliži godinama svojoj djeci, da imaju snage i vremena za nove generacije“, rekla je Ćalasan.
Rekla je da se takođe, sve češće susreće sa mladima od 23 do 28 godina koji imaju osjećaj da su već zakasnili – da nisu sreli srodnu dušu i da im život prolazi prebrzo. „Imamo utisak da se vrijeme ubrzalo, a taj osjećaj dodatno pojačava strah od neuspjeha“, dodaje ona.
„Od strpljenja do razgovora – na kraju nam uvijek ostane razgovor, ali mladi ljudi danas nemaju primjere i mudre savjete iz porodične istorije koji bi ih osnažili za brak“, istakla je. Ona podsjeća da je došlo do prekida tradicije u prenošenju znanja o bračnom odnosu, što dodatno pojačava nesigurnost mladih. ”Idealan par ne postoji, ali idealan par je par koji se voli”, naglasila je.
Otac Dragan Milim, dugogodišnji profesor i duhovnik, ukazuje na to da su mladi ljudi, toliko zaokupljeni svakodnevnim uspesima i materijalnim standardom da zaboravljaju suštinu života. „Mnogo smo koncentrisani da diplomiramo, da se zaposlimo, da kupimo taj auto, taj računar, taj telefon. To nas obuzima. A suština je večni život. Nije to fraza“, rekao je on, ističući važnost duhovnog rasta i težnje ka spasenju kao ključnih vrednosti koje često zanemarujemo.
Govoreći o braku, otac Dragan je naglasio da mnogi ljudi danas smatraju da je brak samo formalna registracija u opštini. „Mnogi brak isto smatraju kao registraciju u opštini. Međutim, brak je sveta tajna, ono što je u Crkvi. To je nešto veoma važno, kao pričešće“, rekao je. Prema njegovim rečima, brak je duhovna tajna i zajednica koja zahteva svestan i ozbiljan odnos, a ne samo formalnost ili zabavu.
Kao slikovit primjer za važnost zajedničkog trajanja u braku, ispričao metaforu o „čamcu života“: ”Zamislite parove smeštene u džungli na ušću Amazona, gdje 500 muškaraca i 500 žena kreću sa 500 čamaca prema ulazu u Evropu, koji simbolizuje spasenje. Tokom dugog putovanja vodom nisu važne sitnice – da li muškarac kašlje ili mu smrde noge, da li žena previše brblja ili se previše šminka. Bitno je da zajedno veslaju. Moraš da veslaš, jer ako ti dosadi pa iskočiš, tu su krokodili, a to je razvod“, objasnio je, dodajući da je poenta u izdržavanju i zajedničkom trudu, a ne u traženju raja na zemlji. „Ne pravite raj na zemlji, čekajmo raj nebeski“, zaključio je.
Olivera Balaban je naglasila da je brak volja i spremnost na žrtvu, napravila paralelu između stupanja u brak u prošlosti, kada su često bračnog druga za djecu birali roditelji, a sada kada sami biramo sa kim ćemo da stupimo u brak, povećana je i odgovornost.
”Čini mi se da pripadamo generaciji veoma razmaženih hrišćana, a biti pravi hrišćanin podrazumijeva da ne možemo uvijek biti socijalno prihvatljivi”, rekla je, već treba više da sa trpljenjem nosimo bremena jedni drugih i da ne prihvatamo sve trendove koje nam spoljni svijet nameće, već da se usredsredimo na stvari koje nas približavaju Hristu, a ne udaljavaju od njega. ”Tamo gdje je uredno, to nije život, a tamo gdje je život nema da je sve pod konac”, rekla je i naglasila da je potrebno da budemo pravi učesnici svog života i da ga živimo originalno i kreativno i da djecu od malih nogu učimo da budu slobodni, slobodni od one logike ”kako rade svi i šta imaju svi moram i ja”. ”Jedino ako smo slobodni od robovanja svemu što nam okružuje, bićemo slobodni u Hristu”, zaključila je.
Po završetku razgovora uslijedila su i pitanja, od kojih se jedno ticalo kako pobijediti i spriječiti otuđenost u braku i porodici, Branka Ćalasan je odgovorila da treba praktikovati takozvano svjesno življenje – da se, dan po dan, okrećemo jedni drugima.
”U vremenu u kojem smo otuđeni i pod stalnim pritiskom samorealizacije, važno je da svakog dana zastanemo i vidimo gdje smo – svako od nas. Vladika Nikolaj ima jednu divnu misao: Odživi svaki dan kao da je posljednji. Ja je ovdje parafraziram, ali iz stručne perspektive to je mjera mentalnog zdravlja – koliko imamo kapaciteta da zaista živimo u jednom danu”, rekla je i dodala da se to odnosi i na porodicu u tom danu, i mi sami – za sebe, za svoj unutrašnji mir i spasenje. ”Ako bismo ipak tražili neki „recept“, onda je on upravo to: dan po dan. Da svaki dan proživimo tako da možemo biti ponosni na njega.”
”Prevazilaženje i pobjeda svih savremenih izazova na duge staze nije moguća, ali dan po dan jeste”, poručila je, a ovo je ujedno bio i svojevrsan zaključak ove tribine.
Na samom kraju, prisutnima se obratila i zahvalila predsjednica Kola srpskih sestara – Budva, Jelena Grubor i pozvala da svako prema svojim mogućnostima donira novac za pomoć jednoj ugroženoj porodici.
Naredna humanitarna tribina ”Porodica pred savremenim izazovima” održaće se u toku Vaskršnjeg posta, a uži predmet razgovora biće podizanje i vaspitanje djece.
Kolo srpskih sestara – Budva
